Harlekin – Tornik (2017)

Po ko zna koji put, upotrebiću cirkularnu klišetiranu frazu da se, nakon neoprostive novinarske hibernacije, vraćam svojim hedonističko-poslovnim rabotama. Nepravdu načinih prema izuzetno milom mi sastavu, svojim sugrađanima. Inđijski alternativni rok sastav, Harlekin, publikovao je krajem 2017. godine svoje debitanko ostvarenje, album koji nosi naziv Tornik. Sećam se i čina primopredaje izdanja. Beše hladno januarsko veče, odmah po završetku njihovog sjajnog multimedijalnog performansa u našoj palanci. Posećenost bejaše mizerna, a izvedba fantastična. Avaj, Inđijo, avaj!

Za neupućene, Harlekin je, kako rekoh, alternativni rok/dark pop sastav iz Inđije. Iako je reč o mladoj, odnosno, uslovno rečeno, svežoj grupi na alternativnoj muzičkoj sceni, istu čine iskusni muzičari koji su i ranije sarađivali zajedno. Sastav se može pohvaliti značajnom koncertnom aktivnošću, iz čijeg korpusa svakako izdvajamo nastup na novosadskom Koncertu godine, zlatiborskom HillsUp festivalu, kao i mnogim drugim festivalskim i klupskim koncertima i svirkama. 2017. godine, grupa je publikovala svoje debitansko dugosvirajuće izdanje, naziva Tornik. Ali istim nepoetirajući na zlatiborski vrh, već na arhaično verovanje o najbaksuznijem danu u godini, devetom torniku.

Sledi niz servisnih informacija koje se tiču realizacije ovog audio entiteta. Pesme su zabeležene u beogradskom Citadela Sound Production studiju, te je potpisnik produkcije ove audio zbirke Luka Matković, čovek koji je već nekoliko godina unazad sveprisutan u producentskoj sferi underground/alternativnog muzičkog neba, te, saodnosno tome, predstavlja jednog od značajnih novotalasnih činioca spomenute sfere u državi nam. Album je u etar pušten pod okriljem izdavačke kuće Take It Or Leave It. Vizuelizaciju izdanja načinila je Milica Cvetković. Do sada, grupa je realizovala dva video spota, za numere Carina i naslovnu numeru prvenca.

Tornik broji osam numera: Potreban, Carina, Tornik, Kameleon, 509, Krakatau, Pet, Za njega, nju i tebeTornik je neobičan muzički entitet, sa finom konceptualnom strukturom. Nakon višemesečne konzumacije istog, stekoh pregršt različitih fazalnih ciklusa tumačenja i doživljaja. Iznad svega, istakao bih literaran činilac ovog audio proizvoda. Tekstovi, mahom realizovani u kraćoj formi, na svojevrstan, izuzetno artističan način, afirmišu čula, te nude zaista široko asocijativno semantičko polje. Slikovita, setna i čežnjiva metafora. Takav izražaj saodnosan je mom senzibilitetu. Poezija, a ne svrsishodan rokenrol tekst. Dakle, literarni aspekt prvenca – odličan 5! Primetio sam, tokom ovog metavremena, da pojedini novinari ne reaguju u skladu sa literarnom manifestacijom. Avaj, nismo kisli na istoj kiši.

Muzika je melanholična, setna. Kvalitetna je. U koherentnom odnosu je sa tekstovima i fina je instrumentalna integracija. Prema ličnom mišljenju, reći ću da bih, kao muzičar, naprednije, odnosno kreativnije realizovao određene partiture. Iznad svega, mislim da su bubnjarske role skromne. Stekao sam utisak da potencijal virtuoznog instrumenta na Torniku ima nekakvu uslužnu svrhu. Mislim da bi Harlekin, budući da stvara atmosferičnu muziku, koja teži da afirmiše sve kapacitete instrumenata koje ga čine, u budućim kreativnim poduhvatima trebalo da više afirmiše ritam sekciju. Takođe, mislim da su aranžmanska rešenja gitarskih partitura mogla da budu malo kreativnija. Gitare bi mogle da se razdvajaju i više no što je na prvencu ponuđeno, te verujem da bi takvim postupkom pesme dobile na estetizaciji i dinamizaciji. Kako ne želim da ovaj segment recenzije poprimi negativne dimenzije, pohvalio bih intenzivnost izdanja i kvalitativnu ujednačenost numera. Na primer, izdvojio bih ekstazičnu instrumentalnu deonicu numere Kameleon, koja je pozicionirana pred kraj pesme. U takvim sekvencama na najoptimalniji način čujemo i osetimo strast i uverljivost ove grupe. Na albumu ih, naravno, ima još, ali mi je spomenuta najfrekventnija. Izdanje je dakako dobro, te verujem da svoj put do konzumenata već nalazi, te da se isti veoma intimno identifikuju. Ja i te kako jesam.

Produkcija je mogla da više poentira ka postizanju naturalnijeg zvuka, koji, ovakvom estetskom profilu izvođača i izdanja, pruža više prostora instrumentima da dišu, te da inicijalni cilj ovakvog stila projektuje u najboljem obličju. Album je neosporno precizan i kompaktan, ali mislim da se ovakvom produkcijom gubi senzibilnost i atmosferičnost, kakvoj teži izražaj ove grupe.

Summa summarum, pred nama se nalazi kvalitetan debi proizvod, koji odiše intenzivnom, intimnom melanho-atmosferičnošću. Prostor za aranžersko sazrevanje dakako postoji, ali, povrh toga, smatram da je Harlekin načinio veoma dobar prvi korak.

IMG_8653-(Copy) (Copy)

Prethodni tekstFrank Turner – Be More Kind (2018)
Naredni tekstNapalm Death objavili novi spot!
Zdravo. Moje ime je Milan Mazinjanin. Dvadesetogodišnjak. Inđijac u Novom Sadu i Novosađanin u Inđiji. Student srpske književnosti na Filozofskom fakultetu u gorespomenutom gradu (čitaj: Inđija nije grad). Multimedijalni delotvornik. Novinar PRIS portala, (delimično) od njegovog postanka, što, u ovom trenutku, broji tri godine, ili više, u zavisnosti od toga u kom trenutku ti, čitaoče, budeš konzumirao ove redove. U tom slučaju, revidiraj i moju starost. Dakle, osim Jovana, jedini preživeli član od početka rada našeg portala. Rokenrol kulturom opčinjen od najranijeg perioda postanja. Muzikom se, u (skoro) svim pojavnim oblicima, bavim skoro deceniju. Ovde ću završiti, jer svoju privatnost volim da doživljavam doslovno, a i rekoh dovoljno. U umetnosti sam oduvek bio veoma zahtevan, a u muzici naročito. Ako nema istine, ne zanima me. Imajte to u vidu.