Forgotten Scream – Changes (2017)

U moje ruke (zapravo, uši) dospeo je još jedan zanimljiv muzički dokument. Ovoga puta, iz srca banatske ravnice, Zrenjanina. Pred nama se nalazi prvo oficijelno fulllenght izdanje metalcore/melodeaththrash metal sastava Forgotten Scream, pod nazivom Changes. Reč je o samoizdanju, objavljenom u digitalnoj formi. Dakle, shodno ponuđenom muzičkom stilu, reklo bi se da je recenzent ovog izdanja ovoga puta na svom terenu, te očekuje mnogo. Počnimo.

Pre samog početka recenziranja ovog muzičkog produkta, minus pripisujemo vizuelnom aspektu ovog izdanja. Naime, smatram da ovakav minimalistički album cover nije dovoljno atraktivan, šta više, svojom prosečnošću mi nekako bejaše odbojan. U vremenu kada bendovi, u neumornoj želji i gladi za dokazivanjem i isticanjem grizu, kada je konkurencija na domaćoj underground sceni itekako postojeća i prisutna, potrebno je pažnju posvetiti svakom segmentu koji čini album, te iste razraditi, jezgrovito, temeljno i pažljivo. No, muzika je, naravno, primarna u celoj ovoj priči, te je vreme da istoj dam prostora.

Izdanje sadrži čak 13 numera, plus instrumentalno-atmosferični uvod. Numere sadrže sve klasične, rekao bih tradicionalne elemente, karakteristične za stil(ove?) kojim se ovaj sastav deklariše. Dakle, ništa toliko revolucionarno, niti inovativno nije izneto i ponuđeno, što, opet, ne mora po defaultu da znači da nije dobro. Takav, tradicionalni pristup, zauzet prilikom kreiranja muzike ili volimo ili ne. To je, dakle, vrlo subjektivna stvar. Numere su dobro kreirane i aranžirane, a neprestano koketiranje sa metalcore i melodeath stilovima je zanimljivo, budući da su razlike minorne, ali i pored toga svakako primetne na ovom izdanju. Album je intenzivan, numere su kvalitativno izbalansirane i u ovoj full lenght homogeniji funkcionišu prilično dobro. Ovo izdanje mi nije iznedrilo favorite među numerama. Iz nekog razloga, osećam da se ideja ovog albuma oslanja na muzičku zaostavštinu In Flamesa, budući da gitarski i vokalni performansi u mnogome neodoljivo podsećaju na spomenute šveđane. Iznete su zanimljive ideje, koje, usled falinke o kojoj ćete čitati u narednom pasusu, nisu uspele da zasijaju dovoljnim intenzitetom, te prikažu punim potencijalom.

Nažalost, još jedan minus bih pripisao ovom muzičkom dokumentu. Ovaj odlazi na račun produkcije. Naime, ovako slabašna produkcijska rola nije u stanju da odgovori na zadatke koje jedan metalcore/melodeath album postavlja. Gitare su morale biti modernije, oštrije. Svi instrumenti su morali da budu precizniji, temperamentniji, barem za moje lične preference. Stil pod čijim okriljem bend svira i stvara naprosto traži i postavlja izvesne standarde, na koje produkcijiski aspekt mora da odgovori bez greške. To se, na žalost, nije dogodilo na ovoj audio belešci. Kao što već rekoh, iznete ideje na ovom izdanju su prilično dobre, ali, usled lošijeg beleženja istih, nisu zasijale u punom potencijalu. Šteta. Velika šteta.

Dakle, na osnovu svega napisanog do ove tačke, postavlja se nekoliko zaključnih teza. Prva je, dakle, da potencijala itekako ima. Uprkos svemu, on postoji i svedoči tome da ovaj bend ima šta da pruži. Da li je isti iskorišćen na najbolji način ili ne, to je, opet, vrlo subjektivna stvar, te stoga, na vama je da ovaj dokument pažljivo preslušate i donesete zaključke. Mimo falinki o kojima sam pisao, ponuđena je dobra muzika i korektni performansi. Ukoliko sastav u predstojećem periodu poradi na spornim segmentima, verujem da ćemo na isti moći da računamo, te da ime Forgotten Scream pripišemo u listu značajnijih bendova ove države.

Prethodni tekstRudimental DJ na finalnoj večeri 10. Demofesta!
Naredni tekstIrieFM u Novom Sadu
Zdravo. Moje ime je Milan Mazinjanin. Dvadesetogodišnjak. Inđijac u Novom Sadu i Novosađanin u Inđiji. Student srpske književnosti na Filozofskom fakultetu u gorespomenutom gradu (čitaj: Inđija nije grad). Multimedijalni delotvornik. Novinar PRIS portala, (delimično) od njegovog postanka, što, u ovom trenutku, broji tri godine, ili više, u zavisnosti od toga u kom trenutku ti, čitaoče, budeš konzumirao ove redove. U tom slučaju, revidiraj i moju starost. Dakle, osim Jovana, jedini preživeli član od početka rada našeg portala. Rokenrol kulturom opčinjen od najranijeg perioda postanja. Muzikom se, u (skoro) svim pojavnim oblicima, bavim skoro deceniju. Ovde ću završiti, jer svoju privatnost volim da doživljavam doslovno, a i rekoh dovoljno. U umetnosti sam oduvek bio veoma zahtevan, a u muzici naročito. Ako nema istine, ne zanima me. Imajte to u vidu.