Editors – Violence (2018)

Šesti album Editorsa svakako nije ono što su fanovi očekivali. Uz prokletsvo da ih porede sa sastavom Coldplay, ponovo su pribegli eksperimentisanju. Nesumnjivo je da je Violence mnogo manje mračan nego što smo od njih navikli. Uspevaju da ne ponove greške koje su napravili na In Dream iz 2015. godine, ali kao da nisu hteli da rizikuju.

Uvek se zapitam šta je u glavama članova nekog benda kada odluče da na albumu imaju najviše balada. Glavni problem ove ploče je taj što je previše spora. Ako izuzmemo Nothingness, u kojoj je Tom Smith izdominirao svojim vokalom, ostale balade, nažalost, nemaju tu težinu. Nova verzija No Sound But the Wind, koja je u Editors repertoaru još od 2008. godine, našla se i na ovom albumu. Iskreno, ova verzija je mnogo bolja od one koja je snimljena za film Twilight Saga: New Moon. Magazine i Cold su simpatične numere prijatne melodije i naizgled veselog ritma. Naslovna Violence je preduga i opterećena je techno uticajima, čak pomalo podseća na Radiohead. Ipak kreativni vrhunac ovog benda našao se u Hallelujah (So Low), koja je pravo malo remek delo njihovog dosadašnjeg opusa.

Violence je jedan od onih albuma kome je potrebno vreme da sazri. Kako će nove numere zvučati uživo, moći ćemo da čujemo ovog leta u Kragujevcu. Editors nastupaju na Arsenal Festu, na glavnoj bini, 21. juna.

Editors VIOLENCE