Dingospo Dali – Sve dok mislim da je ovo drugi svet (2017)

Dingospo Dali je beogradski alternativni rok sastav. Oformljen 2011. godine, sastav iz godine u godinu postiže sve zapaženije uspehe, koji su otelotvoreni i manifestovani, pre svega, u obličju koncertnih aktivnosti, te pobedom na prvom televizijskom takmičenju neafirmisanih bendova – Bunt Rok Masters. Tokom tekuće godine, sastav je realizovao, te pustio u etar, svoje debitansko dugosvirajuće izdanje, koje nosi naziv Sve dok mislim da je ovo drugi svet.

Izdanje broji dvanaest numera, od kojih je nekoliko, već objavljeno u obliku singlova, te propraćeno video materijalom. Snimanje, montažu i produkciju izdanja potpisuje Ivan Petrović iz Studija P3 u BIGZ-u, dok iza miksa i mastera istog stoje Luka Petrović i Robert Telčer iz vrbaskog studija Šamarčina. Album je objavljen pod okriljem beogradske izdavačke kuće Long Play.

Izdanje odiše sjajnim idejama, koje su, u zavisnosti od numera, u manjoj ili većoj meri isplivale na površinu u svojim punim potencijalima. U ovoj auditivnoj homogeniji, mogu da kažem da svaki uživalac alternativnih muzičkih struja može pronaći barem promil onoga što želi. Izdanje nudi pravu paletu raznoraznih stilova, od groovey riffova do izuzetno atmosferičnih deonica, koje bude asocijacije na gothic rock stil. Bass je temperamentan, oštar je. Zaista sjajno je isplivao i na jednako sjajan način intenzivno pliva kroz čitavo izdanje. Ukoliko bismo ovaj kompleksni audio dokument svodili na jednostavne činioce, odnosno instrumentalne role izolovali, uvideli bismo pregršt sjajnih momenata, aranžmanskih detalja koji, kao takvi, grade i pridaju monolitne epitete ovom audio produktu.

Tekstualni aspekt izdanja predstavlja jedan od najsnažnijih aduta ove zvučne strukture. U svojoj biti, tekstovi su koncizni, jasni i efektni. Bude promisao i stavljaju prst na čelo. Nisu pisani profano, jer su potrebni. Šta više, prilikom konzumacije izdanja, u nekim trenucima osećao sam ih snažnije u odnosu na muziku kojom bejahu pokriveni. Moj kapitalni favorit ovog konteksta izdanja je numera Drugi svet, koja otvara album. Prilično uspešan i dobar poetski opus za debitansko izdanje. Kapa dole.

Produkcija je pitka i savršeno podobna za zvuk kakav neguje i stvara Dingospo Dali. Budući da potpisnici iste jesu etablirani srpski muzičari i producenti, svaka ideja o sumnji je otklonjena i pre samog preslušavanja materijala. Snimci su dozvolili pesmama da dišu, te su postojeće ideje i te kako plodno tlo za audio zapisivanje. Osvrćući se po izdanju, smatram da bi izvesna doza retro prirodnijeg šmeka dodatno unapredila izdanje, mada je i postojeće, kao takvo, sasvim u redu.

U pitanju je izdanje koje obećava. Pred vama se nalazi nepunih četrdeset i pet minuta izuzetno dobre muzike, praćene sjajnim tekstovima. Nadam se da će ovaj sastav zablistati još masivnije i grandioznije, jer je reč o ozbiljnom potencijalu koji je, bez ikakve sumnje, u stanju da nam se ušunja u čulne receptore, te da iste ne napušta duži vremenski period.

22687768_1718302394881658_8130885819444569801_n

 

Prethodni tekstRepetitor, Šajzerbiterlemon @ Fest, 16.12.2017.
Naredni tekstNovogodišnja alternativa u Dorćol Platz-u
Zdravo. Moje ime je Milan Mazinjanin. Dvadesetogodišnjak. Inđijac u Novom Sadu i Novosađanin u Inđiji. Student srpske književnosti na Filozofskom fakultetu u gorespomenutom gradu (čitaj: Inđija nije grad). Multimedijalni delotvornik. Novinar PRIS portala, (delimično) od njegovog postanka, što, u ovom trenutku, broji tri godine, ili više, u zavisnosti od toga u kom trenutku ti, čitaoče, budeš konzumirao ove redove. U tom slučaju, revidiraj i moju starost. Dakle, osim Jovana, jedini preživeli član od početka rada našeg portala. Rokenrol kulturom opčinjen od najranijeg perioda postanja. Muzikom se, u (skoro) svim pojavnim oblicima, bavim skoro deceniju. Ovde ću završiti, jer svoju privatnost volim da doživljavam doslovno, a i rekoh dovoljno. U umetnosti sam oduvek bio veoma zahtevan, a u muzici naročito. Ako nema istine, ne zanima me. Imajte to u vidu.