Dexter – Nebitno (2018)

Niški pop rok/rok sastav Dexter publikovao je svoje debitansko dugosvirajuće izdanje, imena Nebitno, u prvoj polovini tekuće godine. Ovaj audio dokument publikovan je posredstvom požrtvovane i, u poslednje vreme, sveprisutne izdavačke kuće iz Beograda, RNR Records.

Nakon elementarnih, uvodnih informacija a pre verbalizacija mojih konkretnih impresija, kao svojevrstan medijalni deo recenzije sledi niz servisnih informacija koje će bliže predstaviti autora i njegov auditivni manifest. Dakle, grupa Dexter je, kako pomenuh, stacionirana u Nišu, te aktivna od 2012. godine. Njihov LP prvenac snimljen je u njihovom habitatu, niškom studiju FatCat. Album je producirao Rodoljub Avramović. Album broji jedanaest numera. Tekstovi su realizovani na srpskom jeziku, izuzev numere Promises, koja je, sasvim logično, na engleskom jeziku.

Reč je o izdanju sa jasnim pretenzijama ka mejnstrim vratima, jerbo su pesme kreirane, struktuirane, a potom i realizovane na komercijalan način. Pesme su ujednačenog kvaliteta i intenziteta, te svaka, uvrštena u ovo izdanje, legitimno predstavlja potencijalnu omiljenu pesmu sa istog. Ono što bih istakao kao najuverljivije adute ovog izdanja su vokalne interpretacije i tekstovi. Vokal, za čije je role zadužen Aleksandar Božinović, poseduje izuzetno prijatnu boju i postavku istog. Premda opravdano iznosim takvu impresiju, produkcija ga je nepošteno izravnala sa ostatkom grupe, te određene sekvence u numerama nisu optimalno izašle na površinu, bar za moje slušalačke preferencije. Instrumentali su dobri, pristojno usvirani i usnimljeni, ali čitavu priču prati boljka karakteristična za mlade autore, koji tek uplovljavaju u autorski muzički svet. Ona je, pretpostavićete, nadam se lako – manjak autentičnosti i identiteta. Iako je instrumentalni obrazac u globalu dobar, istom nedostaje neophodni x faktor koji grupama daje relevatnonst pri trci za etabliranje i ekspanziju svog rada. Takođe, smatram da je produkcija trebalo da bude modernija, te da instrumentima da više kiseonika. Ovakva, takozvana mejnstrimizovana vizija rokenrola prosto zahteva svetske standarde produkcije, kako bi zablistala do svog vrhunca. Ovako, dobili smo dobar, ali relativno sterilan proizvod. Ipak, i povrh takvih impresija, i dalje je tu prisutan inicijalni kvalitet i talenat koji je neosporan.

Vizuelni aspekt ovog izdanja je autentičan, ali nije ni u kakvoj u logičkoj korelaciji sa tekstovima, ili pak ja tu korelaciju nisam uočio. Smatram da grupa treba da posebnu pažnju prida vizuelnom identitetu, jerbo isti predstavlja inicijalni dodir sa potencijalnim konzumentom. Takođe, predlažem redizajn logotipa grupe.

Album Nebitno nikako nije nebitan! On će se dakako dopasti publici koja konzumira muziku popularnih rok sastava, kako ovostranih, tako onostranih. Dakle, i povrh uočljivih nedostataka, koje sam verbalizovao, izdanje je veoma pitko, te fino i relativno dinamično gradira od prvog do poslednjeg takta. Album je dobar i treba mu dati šansu, stoga, čujte i počujte!

dexterčina

Prethodni tekstStuttgart Online u petak u Domu b-612
Naredni tekstKolja u Novom Sadu i Pančevu
Zdravo. Moje ime je Milan Mazinjanin. Dvadesetogodišnjak. Inđijac u Novom Sadu i Novosađanin u Inđiji. Student srpske književnosti na Filozofskom fakultetu u gorespomenutom gradu (čitaj: Inđija nije grad). Multimedijalni delotvornik. Novinar PRIS portala, (delimično) od njegovog postanka, što, u ovom trenutku, broji tri godine, ili više, u zavisnosti od toga u kom trenutku ti, čitaoče, budeš konzumirao ove redove. U tom slučaju, revidiraj i moju starost. Dakle, osim Jovana, jedini preživeli član od početka rada našeg portala. Rokenrol kulturom opčinjen od najranijeg perioda postanja. Muzikom se, u (skoro) svim pojavnim oblicima, bavim skoro deceniju. Ovde ću završiti, jer svoju privatnost volim da doživljavam doslovno, a i rekoh dovoljno. U umetnosti sam oduvek bio veoma zahtevan, a u muzici naročito. Ako nema istine, ne zanima me. Imajte to u vidu.