Cauldron – New Gods (2018)

Ako volite klasičan metal iz zlatnih 80-ih, voleo bih da vas upoznam sa  kanadskim New Wave Of Traditional Heavy Metal triom Cauldron. Za vas koji niste čuli za njih, bend relativno nije baš mlad, ispod pojasa ima četiri fenomenalna albuma, a prošle nedelje izbacili su i svoj najnoviji pod nazivom New Gods.

Jason Decay (vokal, bas), Ian Chains (gitara) i Myles Deck (bubnjevi) su još jednom uradili fantastičan posao vrativši sirov zvuk melodičnog, a i privlačnog zvuka 80-ih. Ovi momci su dokazali da danas ne moraš da budeš najagresivniji muzičar kako bi napisao metal pesmu, samo poslušajte njihove pesme i uverićete se koliko metal može da bude melodičan, a sirov i heavy u isto vreme. New Gods svakako prikazuje mračniju stranu benda, što se može videti po teksotvima, iako na albumu nema brzih thrash pesama, ali su itekako melodične. Veoma ravan album, ali to ne znači ništa loše, svaka pesma ima istu formulu i lako ulazi u glavu na prvo slušanje jer ima to nešto drugačije i posebno u svakoj pesmi.

Album otvara pesma Prisoner of the Past, ovo nije thrash pesma za non-stop headbanging glavom u zid, ali je itekako melodična i heavy uz koju bih stegao pesnicu u vazduhu i slavio metal muziku do kraja albuma. Sjajna pesma za otvaranje albuma, koja udara pravo u centar prvim riffom. Sledeća pesma je singl, koji je bio objavljen pre mesec dana, pesma koja je najavila novi album. Letting Go je dala do znanja ljudima da je ovo sasvim novi Cauldron, a u pitanju je melodičnija stvarčica, ali još uvek poseduje taj heavy zvuk. Album se nastavlja sve boljim i boljim kvalitetom pesama, sledeća No Longer je skoro pa ista kao prethodna, ali kad bolje poslušate i nije, ima svoju posebnu melodiju koja obogaćuje album još više. Po mom mišljenju, od svih pesama na albumu Save The Truth je taj hit koji treba da se sačeka i da se posluša pažljivo da bi se našao na pola albuma. Još jedna pesma sa odličnim refrenom i fenomenalnim solažama Ian-a Chains-a. Do sada se vidi da je bend kroz ceo album skoncentrisan na kvalitetne melodične refrene, da vam uđu u glavu i da tu i ostanu, a članovi Cauldron-a su definitivno uspeli u tome. Na B strani albuma, od svih pesama na New Gods, nalaze se i jedine dve brze pesme, pre jedne simpatične kompozicije Drown, imamo Togheter as None i Last Request. Zabavne i blago brže, poslednje dve pesme zatvaraju album na visokom nivou, odličnim solažama, opet sjajnim refrenima koji ulaze čak u mali mozak, što je i bio cilj celokupnog albuma od početka do kraja.

Neću više ništa reći, poslušajte i sami pa se uverite zašto je New Gods još jedan solidan album kanadskih metalaca. Album definitivno ima lep broj heavy pesama, iako se Cauldron okrenuo na nežniju i melodičniju stranu, što se primećuje kao potpuni zaokret u odnosu na ranija izdanja. Bend je oduvek bio dobar u održavanju jednostavnosti, a njihov zanat pri izradi nezaboravnih refrena je oduvek bila jača strana. Za mene Chained to Nite je i dalje najsnažniji album Cauldron-a, ali ovaj novi itekako zaslužuje pažnju i poštovanje u svom redu.

373246-696x628