Zaboravljeni otac crnine – Priča o Quorthonu

Sada je 2017. godina. Mnogi bi rekli da svet nikad napredniji i savršeniji nije bio. Neko će tu tvrdnju prihvatiti, a neko će je dovesti u pitanje ili, eventualno, osporiti. Svako sa 3 zdrave u glavi može da primeti da je metal na aparatima i da se upravo dešava početak kraja, kako zbog smrti njegovih tvoraca koji nas rapidno napuštaju poslednjih nekoliko godina, tako i zbog overloada sranje ljudima, sranje liberalnim i konformističkim stavovima i sranje muzikom. Ovi redovi su posvećeni ocu najekstremnije, najmračnije i možda među normalcima najstrašnije i najomraženije grane metala, blek metala.

Da je Tomas Börje Forsberg danas živ, napunio bi 51 godinu, a sigurno bi nam doneo još dosta inspirativnog i kvalitetnog materijala za slušanje. Vrlo rano je počeo da se bavi muzikom, s obzirom na to da je bio sin vlasnika izdavačke kuće Tyfon Grammofon. Bubanj je počeo da svira sa 9 godina, a gitaru, bas i klavijature sa 15. Kao svoje uzore je isticao Motorhead, Sex Pistols i GBH, a ideja mu je bila da napravi muziku koja zvuči kao spoj ovih bendova. Škola ga nije interesovala, pa je iz iste i izbačen ’82. godine zbog izostanaka. Tada se zaposlio u izdavačkoj kući svog oca. Preko dana bi kuvao kafe radnicima, čistio i sređivao prostor, a uveče bi odlazio u studio da posmatra snimanja. Prema njegovim rečima, underground metal scena u Švedskoj u to vreme nije postojala, sve dok grupa Europe nije osvojila nagradu na švedskom nacionalnom rok takmičenju i kao nagradu dobila da snimi svoj prvi album. Tada Qurthonov otac (predstavljajući se pod pseudonimom Boss) dobija ideju da se napravi i objavi kompilacija neafirmisanih skandinavskih metal bendova. Quorthon dolazi sa pričom da ima bend i da želi da učestvuje na toj kompilaciji. Lako je sklopljen dogovor da za nedelju dana dovede bend i da snime dve pesme. Postojao je problem – benda zapravo nije bilo, pa je pokupio neke klince koje je poznavao, pokazao im pesme i doveo ih na snimanje. Tako su za potrebe kompilacije Scandinavian Metal Attack snimljene pesme The Return of Darkness and Evil i Sacrifice. Reakcije publike nisu izostale, pa je Bathory bio jedini bend na kompilaciji koji je neko primetio i koji je primao pisma obožavatelja.

Nedugo posle toga, ulaze u Heavenshore studio (koji je zapravio bio garaža Bossa, Quorthonovog oca, koji je i producirao album) i snimaju prvi album koji nosi ime benda. To je označilo početak nove ere u muzici. Album je objavio Black Mark Productions, ogranak Tyfon Grammofona stvoren upravo za potrebe objavljivanja Bathory albuma. Koliko god taj album bio novo poglavlje u rokenrolu, sa sobom je doveo i neke sumnje. Quorthon je u to vreme tvrdio da nije čuo Venom pre izlaska prvenca Bathorya. Ta tvrdnja bi možda i prošla da omot nije gotovo identičan onom koji krasi Venomov album Black metal i da nisu čak i neki delovi tekstova isti. Verovatno se zbog toga tada stvorilo neprijateljstvo između njega i Cronosa, ali sve to nije uticalo kvalitet i važnost ovog albuma koji nosi ime benda. Taj album je bio nosilac u to vreme potpuno novog zvuka, mnogo mračnijeg i ekstremnijeg od bilo čega što se pojavilo. Glavna novina koju je Bathory doneo su skoro pa neljudski scream vokali koje niko nikad pre toga nije koristio, i kao takvi su postali glavno obeležje black metal žanra. Atmosfera je bila mračnija i zlobniija nego kod Venoma i Slayera, a otišlo se toliko daleko da Quorthon nije želeo da se ploče objavljuju ako, umesto sa A i B, strane vinila nisu označene kao Darkness i Evil, a nije hteo da stavi ni svoju sliku na omote albuma. Naredne godine je snimljen i objavljen album The Return, koji je otisao dalje u mraku, brutalnosti i mističnosti. Treći album Under the Sign of the Black Mark se smatra najvažnijim albumom u žanru. Ovo izdanje je direktno odgovorno za nastanak zvuka i stila norveške scene koja se rodila nekoliko godina kasnije. Prema Quorthonovim rečima, na albumu je gitarske soloe odsvirao Kerry King iz Slayera, ali nije na omotu nije napisano napisano ništa osim zahvalnice, niti je King ikada to potvrdio. Iako je i dalje ostao veran stilu, ovaj album je doneo neke nove stvari. Na albumu se nalazi pesma Enter The Eternal Fire koja označava početak epskog stila koji će se nastaviti na sledećih nekoliko albuma. U pitanju je poduža pesma sporijeg tempa, koja predstavlja osnovu za budući stil.

Naredni album Blood Fire Death takođe predstavlja prekretnicu, kako u kreativnom katalogu benda, tako i u samom žanru. Muzički daleko zreliji od prva tri albuma, a tekstualno je, ovog puta, okrenut nordijskoj mitologiji. Napadi na hrišćansku ideologiju vođeni su iz drugog ugla, jer je Quorthon uvideo da je satanizam zapravo hrišćanski produkt. Osećao je da bend treba da bude zreliji i da je prošlo vreme kada su bili napaljeni klinci, pa potom satanini pušači kurca. U tom periodu je odlučio da bend prestane sa koncertnim aktivnostima i da postane isključivo studijski projekat. Blood Fire Death je početak vikinške ere benda i, po Quorthonovim rečima, početak prethrišćanske švedske trilogije. Quorthon je shvatio da satanistički fazon polako postaje trend među novim izvođačima i to je jedan od razloga zašto se odlučuje na napuštanje black metala. Tako je nastao Hammerheart, album koji je nesumnjivo vrhunac ovog benda po svim pitanjima. Quorthon je još jednom prevazišao sebe i stvorio je album koji je doneo još jedan novi stil, viking metal. Instrumentalni deo albuma je postao sporiji i melodičniji, a vokalno je totalno napustio scream i počeo da peva svojim prirodnim glasom. Kompozicije nikad nisu bile naprednije, a tekstualno se skroz batalilo satanističko loženje. Sada je sve postalo podređeno vikinškoj mitologiji i istoriji, kao i napad na hrišćansku ideologiju iz ugla vikinga koji je ponosan na svoje poreklo i kulturu koji su narušeni agresijom iste. Iako se do tad protivio tome, Quorthon je ovaj put odlučio da snimi spot za pesmu One Road to Asa Bay, koji se emitovao na MTV-u. Ista priča se nastavila i na sledećem albumu, Twilight of the Gods. Upotreba akustičnih gitara je postala veća nego ikad, a čak se tu našla i pesma Hammerheart, koja je zapravo prearanžirani stav Jupiter iz svite Planete Gustava Holsta. Ovo je trebalo da bude poslednji album objavljen pod imenom Bathory.

Želeći da se oproba u drugačijoj muzici, Quorthon objavljuje dva solo albuma, Album i Purity of Essence. Muzika na tim albumima je bila orijentisana na rok i pank, a kao najveća inspiracija za njih su bili spomenuti The Beatles. Ubrzo odlučuje da ponovo aktivira Bathory. Ovaj put se odlučio da zasvira thrash metal i to je realizovao albumima Requiem i Octagon. Nakon toga se vraća viking metal stilu i ostaje mu veran sve do svoje smrti.

Sedmog juna 2004. godine, Tomas Börje Forsberg je pronađen mrtav u svom stanu. Kao uzrok smrti je naveden srčani udar, ali se u to i dalje sumnja, jer se pričalo i da su postojali problemi sa drogom. Tog dana je metal izgubio jednog od ključnih likova u žanru, velikog inovatora, a zasigurno jednog od najvećih umetnika u muzici ikada. Najveći deo njegovog života i stvaralaštva je obavijen misterijom, s obzirom na to da se malo eksponirao u javnosti. Jako je malo ljudi koji muziku stvaraju iskreno i čisto bez ikakve želje za pukom zaradom i slavom, stvarima koje su prolazne i uglavnom destruktivne i opasne po umetnost i umetnika, a Quorthon je zasigurno bio jedan od njih. U black metal krugovima je Quorthon skoro pa proglašen bogom i o tome mogu posvedočiti mnogobrojne tribute i kompilacije i posvete koje razni muzičari iz žanra redovno prave. Taj kult je potpuno zaslužen, jer je u pitanju čovek koji je pokrenuo istinske revolucije u muzici i u glavama ljudi, te time ostavio neizbrisiv trag na planeti Zemlji. Kvalitetna umetnost nikada neće zastariti i proći, već će nastaviti da iznova inspiriše i pokreće njene poklonike i konzumente. Srećan rođendan Quorthone!