Tako blizu, a tako daleko! – Nirvana tribute

Poslastica za sve obožavatelje benda Nirvana je konačno došla u Novi Sad. Bend Nirvana tribute, ili kako su se pre zvali, Nervana, su sinoć održali nesvakidašnji nastup u novosadskoj Fabrici.

Koncert je počeo kao unplugged nastup. U startu mi se nije dopalo što je ogroman broj ljudi u publici držao telefone i to još sa blicevima, što je odmah ubijalo atmosferu. Bend je prilično verno skinuo unplugged nastup Nirvane, koji je bio održan u Njujorku. Pre svega vizuelno, frontmen benda, koji je verna prezentacija Kurta, je bio čak i isto obučen kao on na tom nastupu. Gestikulacije, sama pojava, sve je bilo u specifičnom stilu koji je gajio Kurt. Počev od pokreta tela, koji deluju tužno, smoreno, nezainteresovano, pa do nekih komentara između pesama. Na sve su mislili, što potvrđuje i bubnjar, koji ima dugu kosu, te je vezao rep, kao Dejv. Ono prema čemu smo svi gajili skepticizam su, naravno, vokalne sposobnosti, ili još konkretnije, kako li će ovaj momak iskopirati Kurta u tom pogledu. Naravno da niko nema istu boju glasa i isti način pevanja, ali moram da priznam da je ovo bilo jako blizu.

Ja sam se najviše ježio, a verujem i publika, za vreme pesme Where Did You Sleep Last Night, za vreme koje smo mogli da čujemo i te visoke note koje je izvlačio Kurt, a koje su bile maltene identične njegovim. Odsvirali su gotovo sve pesme sa tog nastupa, istim redosledom, a publika je sve vreme pevala uz bend. U Fabrici je u tim momentima bilo prohladno, te smo svi željno iščekivali spektakl. Sala je bila puna i sve je bilo spremno za električni nastup, te posle kraće pauze momci su ponovo izašli na binu.

Električni deo nastupa su počeli pesmom Aneurysm. U publici je odmah krenula šutka, ali i glasno pevanje. Ono što mi se nije dopalo i što nije bilo verno pravoj Nirvani je to što basista uopšte nije pevao prateće vokale. Jeste da tokom nastupa uživo Krist retko pevao, ali je uvek imao mikrofon ispred sebe. Kao što je bio slučaj i za vreme unplugged nastupa, momci su vrlo verno iskopirali pokrete i način sviranja, te su odmah stvorili doživljaj da je ispred nas prava Nirvana. Bubnjar je pustio kosu, te je headbangovao dok je nemilosrdno tukao po bubnjevima, što je tipično za Dejva. Basista je sve vreme skakutao baš onako kako je i Krist to radio. Ne umem to baš verno da opišem, ali verujem da, ako ste ikada videli neki snimak Nirvane, znate na šta mislim. Frontmen je išao do te mere da su čak neke greške u sviranju, pucanje glasa, mikrofonije bile identične kao kod originala. Trapave solaže, lupanje i divljanje po gitari i žicama, valjanje po podu i mnogo energije, sve je to bilo prisutno u njegovom nastupu.

DSC_6824ss (Copy)

Između pesama gotovo uopšte nisu pričali, svirali su pesmu za pesmom, što je takođe tipično za Nirvanu. Tek po neki put se zahvale, dok su se jednom vrlo kratko predstavili. Mene je, kao velikog obožavaoca Nirvane, veoma obradovala poslednja pesma koju je taj bend stvorio, You Know You’re Right, a verujem da nisam jedini, pošto je publika baš glasno pevala uz bend. Napravili su još jednu pauzu, za vreme koje su ostavili gitare da prave mikrofoniju, ali posle mnogo poziva i ovacija, vratili su se na binu. Najveću šutku smo videli i osetili za vreme pesme Smells Like Teen Spirit, a rekao bih da je to i bilo očekivano. Nastup su završili pesmom Endless Nameless, za vreme koje se desilo ono što smo svi priželjkivali – destrukcija! Frontmen je razbio svoju gitaru u parčad koju je pobacao po publici, porušili su stalke i činele, pokidali kablove. Ako do tad publika nije bila ubeđena da su ovi momci verni svom poslu, ovo je bio glavni dokaz. Na kraju je frontmen skočio u publiku, te je mogao da uživa u crowd surfingu. Bacio je u publiku i svoju majicu i napustili su binu uz više nego zaslužene ovacije.

Ako pratite moje izveštaje, mogli ste da primetite da ne hvalim mnogo publiku, pogotovo na nastupima u Novom Sadu. Ovog puta stvar je mnogo drugačija. Odavno nisam prisustvovao koncertu za vreme kog je publika bila ovako dobra, izdržljiva i verna nastupu. Šutke su bile za vreme svake pesme i to od početka do kraja. Takođe, to nisu bile male šutke, nego je veći broj i starijih i mlađih ljudi bio prisutan u njima. Što se benda tiče, ne sumnjam da je ovo nešto najbliže i najvernije pravoj Nirvani. Kao i mnogima u publici, neostvarena želja mi je da ih uživo čujem, ali zadovoljiću se ovim, pošto bolje verovatno ne može. U svakom slučaju, dečak u meni je srećan.