Rapsodija Boema u Sava centru

Dok je većina beogradske publike subotnje veče odlučila da provede na koncertu Bijelog Dugmeta, neki od nas su ozarenih lica i velikih očekivanja krenuli ka Centru Sava.

Za nekoliko dana, odnosno 24. novembra, biće tačno četvrt veka od smrti čoveka koji je ostavio ogroman trag u rok muzici sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga veka — Faroka Bulsare iliti Fredi Merkjurija. Njega će svi pamtiti kao frontmena legendarne britanske rok grupe Queen, pevača čije se glasovne mogućnosti ne mogu opisati na jednostavan način i tekstopisca čiji tekstovi imaju veoma duboku poruku i smisao. Povodom obeležavanja dvadesetpetogodišnjice njegove smrti, sinoć je u Centru Sava održan muzički spektakl koji je naslovljen jednom od pesama gorespomenute grupe — The Show Must Go On.

Svetla u sali su se ugasila nešto pre pola devet, a svoju poziciju na plavetno osvetljenoj bini zauzelo je dvadeset i pet članova simfonijskog orkestra iz Poljske, prateći vokali i jedan veoma interesantan čikica tj. dirigent, koji je kasnije tokom večeri pokazao da su pozitivna energija i stapanje sa muzikom jedini neophodni za dobar provod na koncertu. Odsviravši instrumentalnu uvertiru u trajanju od nekoliko minuta, najavili su svetski priznat Queen tribjut bend  —  The BohemiansNakon njihove pojave, a čuvši glas pevača, na trenutak sam pomislila da sam na koncertu orginalnog benda, a ne tribjuta. Ovi momci su ozbiljno shvatili svoj poziv, te ne samo što sviraju jednako dobro kao legende britanskog roka, nego i izgledaju skoro potpuno isto kao oni. Grupa je formirana 1996. godine i u svojoj, dve decenije dugoj, karijeri je nastupala u mnogim državama širom sveta.

dsc_5855

Ne znam za vas, ali ja obožavam strance koji počnu nastup sa Dobro veče, Beograde! i tada mi bude toplo oko srca što se neko potrudio da nauči kako da pozdravi publiku na njenom maternjem jeziku. Tako je i Rob Komber , koji umnogome personifikuje Merkjurija, prošle večeri pozdravio ljude i time izmamio gromke uzvike i aplauze. Prva pesma koju je bend svirao, uz pratnju orkestra, hora i energičnog čikice, jeste I want it all. Ljudi su u tom trenutku sedeli tapšući i cupkajući u ritmu, što se moglo očekivati od sedeće atmosfere u Centru Sava. Sa bine mi je pažnju odvukla jedna grupa klinaca, predškolskog uzrasta, koji su igrali toliko slatko da sam poželela da ustanem i pridružim im se. Pred sam kraj pesme, pojedinci su prišli ispred, u prikrajak, da đuskaju.

Glas, izgled i scenski nastup pevača me je konstanto vukao na pomisao da je sam Fredi pred nama. Energično kretanje na sceni, promena odeće tokom nastupa, glas gotovo identičan pevaču grupe Queen, da ne poverujete! Moglo bi se reći da je bio vođen stihovima pesme Innuendo, koji kažu You can be anything you want to be. Odsviravši još nekoliko pesama, Rob je pozvao ljude da ustanu i igraju, rekavši da ima savršenu pesmu za to. Kada su se začula dobro poznata Another one bites the dust, prostor ispred bine je bio popunjen nasmejanim licima koji plešu, i to veoma spretno. Takva atmosfera se nastavila sve do kratke pauze, koju su članovi benda iskoristili za potpunu promenu imidža. Nakon povratka na scenu, grupa je nastavila da na zavidnom nivou komunicira sa publikom i da uspešno animira istu. Tokom drugog dela nastupa, ujedno i pred sam kraj istog, izvođačima se pridružila i pevačica Linel Džonson pevajući  zajedno sa Robom pesmu Barcelona i ženski deo pesme Flash. Svojim glasom, koji baca u stanje jeze koliko brutalno dobro zvuči, je ulepšala čitavo veče.

Izlažirana završnica pesmom Radio Ga Ga, dovela je do zahtevanja prisutnih za još, nakon čega su izvedene pesme We Will Rock You We Are The Champions. Usledile su pohvale publici, komentarisanja o tome kako su se sjajno proveli  zahvaljujući baš njoj, te je pevač podigao zastavu koja je sa jedne strane bila britanska dok je na drugoj strani bila srpska zastava.

dsc_6198

Kada se sve sabere i oduzme, mogla bih reći da su pesme koje u naslovu sadrže reč love i pesma The Great Pretender, koju je u orginalu izvodila američka grupa The Platters polovinom pedesetih godina prošlog veka, a koju je Fredi Merkjuri prepevao, bile ispraćene najjačim ovacijama. Dok sam napuštala prostorije Centra Sava, slušala sam komentare ljudi koji su bili jednako oduševljeni kao i ja. Čak sam načula i nekoliko sličnih opaski, apropo toga da je ovo mnogo bolji koncert nego prošlogodišnji nastup Brajana Meja u Beogradu.