Pero Defformero i Hurleur nastupili u klubu Fest

Kažu da je to uobičajeno, ali sinoćnja svirka u klubu Fest je počela znatno nakon vremena za koje je bila zakazana. Možda su me odlasci na koncerte koji počinju tačno na vreme razmazili, ali to je bilo ono što mi je ove večeri najviše zasmetalo.

Prvi bend koji se popeo na binu bio je negotinski sastav Hurleur. Ovi momci su za relativno kratak period privukli pažnju publike. Svirali su na više velikih festivala od kojih je možda najznačajniji nastup na Explosive bini EXIT festivala. Dobro ozvučenje u Festu išlo je u prilog beskompromisnom gitarskom zvuku ovog sastava. Klub je tokom njohovog nastupa bio pun, ali reakcija nikakva. Mislim da skoro nisam videla umrtvljeniju publiku. Bend to kao da nije primetio, ali bi svakako bilo bolje da su dobili povratnu reakciju kakvu zaslužuju. Između ostalih, svirali su svoje sada već dobro poznate pesme Blatnjavi sokak i Udri, lomi, a pred kraj je publika imala priliku da čuje njihovu izvedbu pesme Rizlu imaš, a ličnu kartu nemaš, iz kultnog filma Munje. S obzirom na to da su u nekom momentu obradili pesmu Amerika, benda Džukele, bilo bi mi draže da čujem to u njoihovoj izvedbi, ali to su već lične preferencije.

DSC_3100 (Copy)

Nakon petnaestak minuta pauze, baneri su postavljeni i na binu izlazi instrumentalni deo benda Pero Defformero, a sa prvim tonovima, na binu se penje i vrlo poznata figura u belom odelu, sa zlatnim kajlama oko vrata. Koncert su otvorili novom pesmom, zanimljivih stihova Iza tvoga osmeha metalika čuči, koja će se naći na albumu Muzika za ljude bez prijatelja, koji bi trebalo da bude objavljen krajem sledeće godine.

Nakon toga, bend je nastavio repertoarom svima dobro poznatih pesama poput Ferarija, Gotičarke i Ostavljen sam ja. Očekivano, nastup ovog benda bio je pravi hit, a čini mi se da je Biške, ukoliko je to moguće, bio opušteniji nego ikada do sada. Osim njegovih čuvenih plesnih pokreta, koncert su obeležili komentari, pričanje glupih viceva, osvrtanje na to kako svira sa gomilom metalaca, pa ne može da peva nijednu laganu pesmu, kao i pevanje nasumičnih pesama u okviru i nakon svojih. To je kulminiralo u momentu u kojem je ceo klub pevao čuveni ciklični refren pesme Da l’ si ikada mene voljela.

Bilo je potrebno malo vremena da publika konačno počne horski da peva sve one pesme koje ne možemo da pevamo s ozbiljnim izrazom lica. Atmosfera se zagrejala i najzad je to bilo ono na šta smo navikli kada su koncerti ovog benda u pitanju. Biške je svoju ulogu, kao i svaki put, izneo odlično, a u jednom momentu je sišao u publiku i poveo kolo.

DSC_3286 (Copy)

Bend je predstavio još jednu pesmu, o velikoj ljubavi prema lutki na naduvavanje, a Biške je otkrio publici spomenuto ime novog albuma. Sudeći po dve pesme sa ovog albuma, koje smo imali prilike da čujemo sinoć, predstojeći album nimalo neće kaskati za prethodnim.

Nakon odličnog bisa, na koji je bend pozvan i pre nego što je napustio binu, ovo veče je privedeno kraju. Sinoćnji koncert bio je odličan u svakom smislu — nastupili su sjajni bendovi, tehnički aspekt je u potpunosti štimao, s zvuk je bio odličan. Složiću se sa Bišketovim rečima da je, na neki način, Fest sinoć bio hram rokenrola. Samo svi raj rokenrol interpretiraju na sebi svojstven način.