Parni valjak, energija koja ne stari

Sinoć je beogradski stadion Tašmajdan bio glavno mesto susreta generacija. Krivac za to je, ni manje ni više, jedan od kultnih bendova nekadašnje jugoslovenske pop rok scene, Parni Valjak. Bend je proslavljanje svog 40. rođendana obeležio rasprodatim koncertima u Beogradu, nakon čega je usledio pozamašni broj nastupa pred punim arenama širom regiona i Evrope. Proslava višedecenijske, a bez ikakve sumnje i veoma uspešne, karijere obeležena je unplugged nastupima, koji su zatim prerasli u koncertnu turneju pod nazivom 2u1. To znači da na njima publika ima priliku da čuje dva koncerta u jednom – akustični i električni.

Nakon dvadesetominutnog kašnjenja, pojava Valjka na bini uz profinjene zvuke pesme Za malo nježnostiobjavljene prošle godine, pokazala je da premošćavanje generacijskog jaza nije nemoguća misija. Lično sam, do sada, imala priliku da ih slušam nekoliko puta uživo, te mogu reći da energičnost i življenje za datim trenutkom nikada nisu nedostajali u njih. Tako je bilo i sada, članovi benda i publika, prepušteni sopstvenim i emocijama ovih drugih. Ta uzajamno-povratna energija je nešto najdragocenije na njihovim nastupima. Uz veoma kratke Akijeve komentare i neprestani žamor publike, nastavile su da se ređaju pesme kojima su se, nakon putovanja u stvarno nestvarni svet, mogle obradovati sve prisutne Ivane i Nede.

IMG_0732 (Copy)

Milozvučni tonovi dobro poznatih pesama prekinuti su odlaskom izvođača sa bine i savršenim bubnjarskim solo nastupom u trajanju od nekoliko minuta. To je najavilo prelazak sa akustičnog dela večeri na električni. Besprimetna promena s jedne etape na drugu, i muzički i scenografski, bez ikakve pauze, je zaista nešto što se retko sreće. Posle savršenog lupanja, koje je kod ljudi izazvalo veliko oduševljenje, na sceni se pojavio Aki, seo za klavijature, te uz komentar da nije siguran kako će izvesti pesmu, otpevao Malenu. Iako baladična, ova pesma je dodatno razburkala emocije kod mnoštva parova, koji su razmenjivali nežnosti tokom čitave večeri. Još jedna od karakteristika koncerata Parnog Valjka jeste prisutnost ogromnog broja zaljubljenih parova, ali ako uzmemo u obzir teme većine njihovih pesama, to je sasvim opravdano. Nakon što ga je Hus najavio, Svetozar Igić je, ruku pod ruku s Akijem i uz podršku publike, otpevao U ljubav vjerujem. Nastavivši da nižu hitove, mada ne znam da li postoje njihove pesme koje to nisu, bend je postajao sve živahniji i živahniji. Ostavljene za kraj, Lutka za bal Ugasi me su terale na ples. Čak i da vas je blam da igrate, ne možete da odolite, jer harizma koja je dopire sa bine, posebno od Akija, vas tera da se krećete. Dok ga posmatram, svaki put se zapitam koja je njegova tajna formula. Naravno, koncert ne bi bio koncert bez čuvenog Hoćemo još!, a kako to dolikuje, bend je na ovu breku odgovorio pesmama Godine prolaze i neizostavnom Sve još miriše na nju, koje su uglas svi pevali toliko jako i jasno, kao da se u poptunosti poistovećuju s njima.

Tokom tročasovnog nastupa, Parni Valjak je održavao perfektne uslove i na bini i među publikom. Sigurna sam da su rad i posvećenost uspeli da ovaj bend održe u životu preko četiri decenije, a da tokom njih on ne izgubi svoj stari šmek.