Opuštena atmosfera prve večeri Brkatog vikenda

Muzika je moja vodilja, te sam zbog nje ponovo pošla put Novog Sada. Brkati vikend je zvučao obećavajuće. Nešto nakon deset sati stigla sam u Quarter, ali je i sam program malo kasnio, tako da sam čak malo i poranila.

Predjelo na Quarter trpezi bili su lokalci, MinJah Crew. Kada su u pitanju utisci o muzici ovog sastava, kao da imam podeljenu ličnost. S jedne strane, tu su dva rep vokala i mnogo random tekstovi koji mi se nisu preterano svideli. S druge strane, iako je bubanj skoro ceo nastup emitovao skoro pa identičan ritam, to je bila dobra ritmička podloga za takođe jednostavne zvuke gitara. Gitarska melodija imala je neki blues prizvuk i vibracije, te je kompletan instrumental zvučao minimalistički, ali divno. A onda preko toga ide, u jednom slučaju, tekst o onanisanju. Ne ide taj spoj braćo, jednostavno ne ide! Delovalo mi je kao da se publici sviđa konačan proizvod kombinovanja bluz i rokenrol instrumentala sa repovanjem i čudnim tekstovima. Đuskalo se tokom celog nastupa. Što se mene tiče, ja sam u svojoj glavi pritisnula prekidač i nesvesno isključila vokale, te sam uživala u instrumentalima. Nastup nije mogao da prođe bez toga da se bubnjar, odnosno Biške, prebaci u rege mod i otpeva pesmu Para kamara, koju je snimio sa MinJah Crew-om. Generalno, bend je bio dobar, ali mi je svakako bilo čudno da je sastav ovog žanra predrupa Brkovima, te mi se s te strane nisu uklopili.

img_6509

Pre posluženja glavnog jela iz zvučnika su doprli zvuci obrade pesme Trezan, Sinana Sakića, koju je odradio Svilen Konac Project. Znali su metalci i pankeri svaku reč Sinanovu! Nakon nekoliko pesama sličnog manira, Brkovi konačno izađoše na binu. Iako su bili u helankama, njihov stajling je bio mnogo običniji nego inače i nisu nosili odeću vrištećih boja. Dužina Šemsove kose ukazala mi je na to da ovaj bend nisam baš dugo gledala uživo. Sala nije bila puna. U delu koji bi trebalo da bude najkrcatiji, odigravala se šutka oko koje je bilo i previše mesta. Tako ne izgleda rasprodat klub. Sve vreme je delovalo kao da publike jednostavno nema dovoljno, kao i da ne vlada veliko interesovanje za ovaj koncert, iako će se već danas, zbog velikog interesovanja održati još jedan. Pomalo paradoksalno.

Bend je koncert započeo pesmama sa albuma Torzo Dade Topića, da bi nakon toga počeli da ređaju manje hitove, polako išavši ka onim najvećim. Publika je pratila te prelaze na poznatije pesme i na svaku reagovala sve bolje. Ono što sam primetila je da ovog puta nije bilo mnogo devojaka u publici, što mi je bilo neobično, s obzirom na to da ih uvek ima prilično velik broj.

 

Kao i uvek, Šemso je između pesama pričao o tome koja o čemu govori, kao i gomilu drugih, sasvim nasumičnih stvari. Publika je na svaku izjavu reagovala smehom i podrškom.

img_6638

Generalna atmosfera nije bila onakva na kakvu sam navikla kada su Brkovi u pitanju. Onaj pank momenat njihovih koncerata kao da se sakrio, povremeno izvirujući dok bend izvodi neki od starih hitova koji ima malo žešći instrumental. Publika nije toliko energična. U mojim sećanjima na koncertima Brkova se toliko divlja da kući dođeš modrih kukova jer te je masa od nazad pritisnula uz ogradu. Ne kažem da mi nedostaje da budem plava posle koncerta, samo fali taj žar i uživanje u svirci. Ono što mi je bilo sjajno je to da je atmosfera bila poprilično opuštena, te nije bilo šanse da se neko loše proveo.

Bend je dva puta pozivan na bis. Za prvi su ostavili svoje najveće hitove poput Opasno se drogiram i Kurvo prokleta, koje je publoka neumorno tražila. Nakon poziva uz uzvike Šemso Srbine (sa nastavkom koji nije najpristojniji za citiranje ovde) bend je izašao na drugi bis, koji je završen sentimentalno, pesmom Novi Sade.

Iako je falilo malo više onog pankerskog koncertnog duha, koncert ne mogu nazvati lošim. Bilo je super ponovo čuti Brkove posle dužeg vremena, provod je bio odličan. Svakako ima prostora i za popravni jer Brkovi sviraju i večeras!