Optimistično anatemisanje Beograda

Vođen amplitudom obaveza, koja me, u poslednje vreme, previše često udaljuje i od sebe samog, sve teže bivam u prilikama da hobistički uživam. Ipak, jučerašnji je dan, mimo postojećih, neukrotivih i turbulentnih obaveza, pružio barem mikron takvog hedoniza, prkoseći životu koji živim. Hladan jesenji dan bejaše savršena platforma za što adekvatnije sticanje sve lepših percepcija apropo sinoćnog događaja, te bildovanju njegovog značaja, koji se odigrao unutar zidova Doma omladine Beograda. Legendarni liverpulški doom/gothic/alternative/postrock sastav Anathema, sinoć je, nakon četiri godine, ponovo kročio na srpsko, prestoničko tlo, te održao još jedan koncert nakon koga ostaju divne memorije.

U 19.30 časova, na binu stupa prvi izvođač sinoćnjeg koncerta, u svojstvu predgrupe, francuski post-metal sastav Alcest. U inicijalnom trenutku pred Francuzima bejaše ne tako impresivna cifra posetilaca, ali je ta boljka, na sreću zanemarena prilično finom podrškom koju je prisutna masa priredila ovom sastavu, i, naizgled otklonjena, jerbo je sve više ljudi ulazilo u prostor Amerikane tokom ovog nastupa. Kultura odlaženja na koncerte, poštovanja satnice, uz slične propratne aspekte, u ovoj državi hronično je izvitoperena. Elem, poseta je, srećom, gradirala, te je već tokom sredine nastupa grupa Alcest pred sobom imala izuzetno pristojnu brojku posetioca. Francuzi bejaše stabilni, a njihov eklektičnoekstazičan zvuk izazvao je poprilično obilne reakcije, koje su u plasirajućem kontekstu od strane publike rasle tokom samog nastupa. Njihov polustatičan nastup zasnovan je na ideji da muzici, koja obiluje fenomenalnim, nadahnjujućim trenucima, dozvoljava da pliva i biva otelotvorena na najbolji mogući način. Uveriše mnoge u to, a i mene samoga, među njima. Publika je pojačavala aplauze, pokliče i energiju. Alcest nakon, cirka, jednočasovne izvedbe istupa sa scene, uz ovacije publike. Prirediše veoma dobar koncert, spritualno nadahnuće, te izgradiše obećavajuću uvertiru i komfornu platformu za britanske gigante.

IMG_9027-(Copy) (Copy)

Usledila je, kako to obično i biva, polučasovna pauza, u okviru koje bi se publika odmorila i okrepila, a tehničari pripremili scenu za Anathemu. Čoveče, po prvi put sam se istinski obradovao pauzi i prilici da sednem i odmorim.

Potom se gase guše, te biva pušten atmosferični melanho instrumental San Francisco, sa aktuelnog, ponajviše dualno-reagujućeg albuma The Optimist. Uz mnogobrojne ovacije publike, članovi Anathema-e stupaju na scenu Amerikane. Nastup otpočinju Untouchable 1, nakon koje sledi i drugi deo, istoimene numere. Veličanstvena muzika, u okviru koje je svaki delić vešto razrešen i uobličen. Anathema je odavno sa sebe skinula okove definicije, žanra. Ploveći životnom, amplitudom kreacije, nalazili su nove izvore inspiracije, koje su uobličili u formu aktuelnog izdanja. I, to bi trebalo da bude u redu, i toga bi trebao da bude svestan svaki autor, ali i poštovalac rada autora. Osuda je jeftino oruđe malih ljudi. No, izuzetno vitalna kanonizacija koncerta gradirala je baš onako, kako se moglo zamisliti. Bend je u svom, približno, dvočasnovnom performansu lansirao paletu predivne muzike, koja je svakim tonom iznova budila čula, i neobjašnjivo ih grlila. Brilijantna izvedba u tehničkom kontekstu koncerta, vešta komunikacija i stimulans reakcija publike, vidna strast dolazeća sa oba fronta, u interaktivnom aspektu. Sve je to juče bilo itekako postojeće i prisutno. Sa sinoćnje set-liste, nizale su se numere su se numere: Can’t Let Go, Endless Ways, The Optimist, Long Song (part 3), Barries, Pressure, Dreaming Light, A Simple Mistake, dok je regularni deo koncerta bio okončan svevremenskom numerom Closer. Uz ogromne ovacije, sastav je, sasvim stihijski, istupio sa scene. Publika, kao ni ja, lično, nismo mogli da prihvatimo takav ishod meča, te je uz masivne pozive na bis, sastav, sasvim logično, ponovo stupio na scenu, te izveo još čak pet numera. Nakon dvočasovne katarze, koncert je priveden kraju.

IMG_9343-(Copy) (Copy)

 

 

Zaključci nisu nužno potrebni. Sve je uslovilo uspešno veče. Esencija bejaše na strani Anathema-e, a nama, sa druge strane bine, stvori’ predivne memorije i vanzemljaske percepcije. Do sledećeg viđenja – pozdrav!

Prethodni tekstAnathema, Alcest @ Dom omladine Beograda, 22.10.2017.
Naredni tekstRitam Nereda obeležava 30 godina postojanja
Zdravo. Moje ime je Milan Mazinjanin. Dvadesetogodišnjak. Inđijac u Novom Sadu i Novosađanin u Inđiji. Student srpske književnosti na Filozofskom fakultetu u gorespomenutom gradu (čitaj: Inđija nije grad). Multimedijalni delotvornik. Novinar PRIS portala, (delimično) od njegovog postanka, što, u ovom trenutku, broji tri godine, ili više, u zavisnosti od toga u kom trenutku ti, čitaoče, budeš konzumirao ove redove. U tom slučaju, revidiraj i moju starost. Dakle, osim Jovana, jedini preživeli član od početka rada našeg portala. Rokenrol kulturom opčinjen od najranijeg perioda postanja. Muzikom se, u (skoro) svim pojavnim oblicima, bavim skoro deceniju. Ovde ću završiti, jer svoju privatnost volim da doživljavam doslovno, a i rekoh dovoljno. U umetnosti sam oduvek bio veoma zahtevan, a u muzici naročito. Ako nema istine, ne zanima me. Imajte to u vidu.