Noć intelektualnog humora

Mnogo je nešto postao popularan trip da se bude vanzemaljac. Poželjno je izgledati čudno, ponašati se čudno i zvučati čudno, ako si muzičar. Beograd je dobio priliku da ugosti jednog takvog lika i da iskusi nešto što nije do sada. Iako autoru ovih redova prog metal ne spada u voljene stvari u životu, ovaj vanzemaljac izgleda osvaja simpatije čak i onih koji nisu naklonjeni njegovom fazonu.

Kao predgrupa je odabran norveški bend Fight the Fight, koji svira neku varijantu modernog metala. Kombinuju moderni metalcore sa elementima roka i panka. Stilski nisu mnogo daleko od hedlajnera ovog koncerta, tako da je verovatno to jedan od razloga zašto su odabrani da budu ovde. Kako to uvek biva, na nastupima predgrupa je uvek prisutno nešto manje ljudi, tako da ni ovaj bend nije bio izuzetak. Njima to očigledno nije smetalo da se potrude i da zabave prisutne i da ih zagreju za glavnu stvar. Vokal Lars Vegas je prilično energičan, a njegovoj pojavi na bini svakako doprinose njegove facijalne ekspresije. Konstantno je pozivao publiku na ovacije, a povratne reakcije svakako nisu izostale. Iako predgrupe skoro uvek budu primljene mlako, ovaj put to nije bio slučaj.

IMG_6782-(Copy) (Copy)

Sala se lepo popunila. Sve je bilo spremno za veliki prasak u vidu Devina Townsenda. Posle kraćeg introa, Devin i njegov bend su izašli na binu i počeli sa pesmom Rejoice. Publika je u startu krenula sa jako glasnim ovacijama, što govori o tome koliko je Devin kod nas tražen. Većini ljudi u publici je ovo bilo prvo live iskustvo sa njim, i to je sigurno najveći razlog za ovacije koje su pretile da postanu histerija. Devin je prilično zanimljiv kao pojava. Obučen je prilično obično ili, kako bi danas ljudi rekli, kežual. Da ga neko vidi na ulici, niko ne bi rekao da je čovek muzički genije i to vrlo uspešan. Stvar koja narušava tu vizuelnu monotoniju je njegov stav koji je na prvi pogled neozbiljan, ali je to zapravo samo znak da mu ne treba glumljenje nekog autoriteta da se izdigne iznad svih, kako bi mogao da upravlja situacijom. Iako kao lik deluje neozbiljno, kao muzičar je sve osim neozbiljnog. Svirati instrument i pevati u isto vreme je jedna od najtežih stvari u muzici, pogotovo ako su pesme kompleksne. Devin kao da nema moć da greši dok obavlja oba posla. Fantastično kontroliše glas i u niskim i u visokim deonicama, intonacija mu je perfektna kao na ploči, a jako je malo pevača koji mogu time da se pohvale. Kao gitarista takođe sija, što zbog kvaliteta koji je jednak kvalitetu njegovog pevanja, što zbog stila sviranja i zvuka koji su prepoznatljivi.

Na repertoaru su se našle pesme poput Night, Stormbending, Failure, Deadhead, kao i Where We Belong, koja je sudeći po reakcijama publike jedan od hajlajtova koncerta. Umesto tipičnih najava i predstavljanja pesama, bilo je mnogo smešnih priča i humora svojstvenog Kanađanima, koje je prožeo svojim ličnim šarmom i inteligencijom. Našalio se na račun svojih pantalona, kojima je nezadovoljan i konstatovao da je mizoginija za slabiće. Izdignuti deo bine je nazvao ego rampa i rekao da je publika najebala i da će da poziraju kao rok zvezde celo veče dok im kurčevi ne popadaju. Takođe je morao obavestiti publiku o gasovima koje je ispuštao jer je pojeo nešto loše.

Kad je zvanični deo koncerta bio gotov, obratio se publici sa konstatacijom kako će biti ljigavo i lažno da sad ode sa bine i da pije pivo dok ga publika doziva da se vrati. To je i uradio. Vratio se na bis sam sa akustičnom gitarom i pričao o ejakulaciji. Na licu mesta je smislio pesmu i nazvao je Balls Deep In Tears. Nakon toga se ostatak benda vratio i za kraj su odsvirali dvanaestominutni ep pod imenom Higher i uz zahvaljivanje publici se povukli sa bine.

IMG_6981-(Copy) (Copy)

Imali smo priliku da pored vrhunskog muziciranja prisustvujemo i vrhunskoj predstavi sa odličnim forama. U Devinovom nastupu bi mogli da uživaju čak i ljudi koji nisu fanovi, zato što ima šta da im privuče i održi pažnju. Devin je dokazao da koliko god da je vrhuski intelektualac i dalje poseduje određenu dozu skromnosti, ljudskosti i sposobnosti da se sputsti na nivo nekoga ko je nešto niže. Malo je iskrenih umetnika i intelektualaca u muzici, a Devin Townsend je svakako jedan od njih.

IMG_6988-(Copy) (Copy)