Miris Jorgovana u Božidarcu

Vračar Rocks sezona je ponovo otvorena i svirke se sada, kako smo i navikli, nižu jedna za drugom. Kao kontrast EKV tribute svirci koja je u Božidarcu održana u petak, a i onoj koja je isto veče održavana u Domu omladine Beograda, ovo veče je odisalo pankom.

Kako sam se prvi put susrela sa čarima raskopane Slavije, jedva da sam čula šta je prvi sastav ove večeri, gornjemilanovački VIS Vrljika, imao da ponudi. Po onome što sam čula — ili načula — bio je ovo jedan veoma veseo nastup, ispunjen šalom i dobrim raspoložejnem, što svakako ide uz ono što momci sviraju. Bend je svakako uspeo da uklopi ono što na prvi pogled deluje kao totalni kontrast  grajnd muziku i tekstove koji bi definitivno više pristajali onome što sviraju Jorgovani, ili, možda, Seljačka buna. Prvi utisak je bio da je ovo bend koji bi obradio pesmu Mi smo drvoseče, Nervoznog poštara i pogodila sam u centar, pošto je to bila jedna od odsviranih dok sam ja preskakala rupe po Slaviji. Da bih dala odličan opis ovog benda, moram da citiram ono što je Andrea Kane napisao u jednom tekstu na Helly Cherry portalu, u kojem je rekao da muzika Vrljike varira od desetosekundnih vrištanja, preko obrade Drvoseča, do etno grajnd hibrida u kojima ne znate da li je u pitanju parodija dodolske pesme ili neka teška haludža iz kolektivne svesti članova ovog benda.

IMG_0986-(Copy) (Copy)

Bend večeri je, spram mog sinoćnjeg raspoloženja i preferencija, definitivno bio Neprijatelj prelazi zeku, iako, možda, nisam nužno zbog njih došla. Bendovi koji daleko bolje zvuče uživo, nego na studijskom snimku — a NPZ je za mene jedan od njih    uvek pokupe najveći deo pozitivnih utisaka. Od kad sam ih poslednji put slušala, što je, priznajem, bilo davno, bend je uspeo da sakupi još veću bazu poštovalaca njihovog rada i snimi velik broj odličnih pesama. Njihov pank rok sa povremenim izletima u hardkor je odlično prihvaćen, pokreće na prvi takt, a tekstovi, doneseni sirovo i iskreno, ne mogu da ne ostave utisak. Iako je publika delovala kao da višak energije čuva za finiš večeri i poslednji bend, dobili su dobru povratnu reakciju, mada ne onoliku koliku zaslužuju. Kako je koncert odmicao, tako je sve više pesama jednoglasno pevano, te atmosfera nikako nije omanula. Naravno, jedna od najglasnijih je bila Ne volim da ne volim, najavljena rečima: Kako navesti ljude da pevaju glupost. Ovaj nastup me je podsetio na to da češće treba da prisustvujem koncertima Zeka, jer je njihova interpretacija panka baš onakva kakavu volim.

IMG_1063-(Copy) (Copy)

Poslednji put kad sam bila na koncertu Jorgovana, ponela me je atmosfera, pa sam nekako završila na jednom od onih velikih pojačala, koja se nalaze na bini u klubu DOB-a. Ovog puta moja reakcija nije bila ni približna, ali definitivno nije do Jorgovana, do mene je. Nakon godinu dana začula se čuvena pesma Vesne Zmijanac i Dina Merlina, hit objavljen još ’89. koji je, iz nepoznatog razloga, obuzeo decu u periodu kada sam bila četvrti osnovne  — što je bilo mnogo godina kasnije    te od nje nisi mogao pobeći. Svi koji, kao da jedva čekaju svaku priliku da zapevaju neku pesmu ovog tipa, a da im niko ne kaže kako nisu tru, dočekali su je sa oduševljenjem i horskim pevanjem. Pesma se, naravno, prelila u nešto teže tonove, kada je bend zasvirao Intro.

Od tog momenta počelo je sveopšte ludilo, koje možemo da spakujemo u tri reči: šutke, pivo i znoj. Pivo je na svirkama kao univerzalni rekvizit   ono se pije, u njemu se kupa, a limenke neretko budu ispomoć pri sviranju, kada zatrebaju slajd efekti. Zna se da na koncertima ovog sastava, osim sveopšteg ludila, možete da očekujete još dve stvari: domaćinsko posluženje i iskrenost između pesama. Kada je posluženje u pitanju, prvo je gitarista Vrljike poslužio bend  — iz kese je izvađena kafa, kila šećera i flaša rakije. Nešto kasnije je bend častio, pa je publika jela čvarke. Što se izliva iskrenosti između pesama tiče, neke je vredno spomenuti, neke ne. Neki su podnošljivi, a neki nikako nisu prihvatljivi. Međutim, najveću reakciju je definitivno izazvala apsolutna pljuvačina po Milanu Mladenoviću, čijeg se lika sećamo ovog vikenda, njegovom EKV-u, kao i svim tribjut bendovima, počevši od onih koji sviraju pesme EKV-a,  a nastavivši sa svim ostalim.

Kada je muzika u pitanju, kao što su i sami rekli, svaki bend ima neku ličnu kartu. Jorgovanima je to Devojka iz grada, mada mislim da ju je ove večeri, kada je u pitanju glasnost pevanja i nivo atmosfere, definitivno prestigla pesma MTV, odsvirana negde sredinom koncerta. Gužva na bini se definitivno stvorila kada je na nju izašao Kriki iz benda Mortal Kombat, kako bi otpevao najnoviju pesmu Jorgovana, pod nazivom Bajka. Osim Krikija i benda, na bini su bile i devojke koje su igrale, pa se na trenutak činilo da je bolja žurka gore, nego u publici. Još jedan od gostiju bio je Marko Karanović, član benda Scordisci, koji je, predstavljen kao Kemiš, uneo zvuk harmonike u muziku Jorgovana.

IMG_1588-(Copy) (Copy)

Ovo veče je bilo baš ono što se od njega i očekivalo da bude. Uživanje u pank muzici, gošćenje rakijom i čvarcima i totalno ludilo od početka do kraja večeri. U neprestanim šutkama je uživao podmladak scene, dok su oni koji to nisu, mogli da stanu iza nje i neometano uživaju u koncertu. Svi bendovi su definitivno pokazali da postoji dobar razlog zašto su tu gde jesu, mada bih rekla da im se razlozi veoma razlikuju. Ono što je najbitnije je da se svaka osoba koja je ove večeri bila prisutna odlično provela i da su bendovi dobili podršku koju zaslužuju.