Marduk u Beogradu: Divizija mržnje i besa

Uskršnja atmosfera je uveliko prisutna. Priča se o slavlju, farbanju jaja i sličnim stvarima. Svi na silu prepuni dobre volje i smeju se kiselo, jer im je neko rekao da to tako treba. Da se ne kvare atmosfera i komfor. Postoje ljudi koji se neće složiti sa tim i kojima se totalno jebe za krhka i lažna osećanja najvećih licemera na planeti zemlji. Posetili su nas ponovo posle 3 godine u istom periodu godine i odlučili da se ponovo poseru po svemu što je normalcima drago.

Bend kojem je pripala čast da otvori sinoćnji koncert je Attic iz Nemačke, koji je domaćoj publici već poznat. Svirali su kod nas prvi put pre nekoliko godina. Za one koji ipak ne znaju, u pitanju je bend koji vrlo verno i vrlo kvalitetno nastavlja tamo gde su stali legendarni Mercyful Fate. Muzički se kreću tragovima novijih Mercyful Fate izdanja i sličnih hevi metal izvođača, ali iskreno, ne baš toliko zanimljivo. Kako god bilo, nisu se džabe našli na turneji sa velikanima poput Marduk-a. Na bini se pojavila vrlo gusta magla koju su probijali mirisi upaljenih sveća i tamjana koji su se raširili po celoj sali, a tu je bilo i obrnuto raspeće. Na binu su izašle siluete koje su vrlo brzo počele nemilosrdno da ispucavaju vrlo melodične rifove i melodije koji su svakako doneli sreću srcima ljudi koji su privrženi staroj školi. Svirali su materijal sa svoja dva za sada objavljena albuma, a publika ih je između svake pesme nagradila glasnim aplauzuom. Zvuk ih je poslužio, kao i osvetljenje koje je uspešno kreiralo atmosferu adekvatnu njihovim pesmama. Pošteno su zagrejali publiku, bez praznog hoda, bez klišeiziranog proseravanja i podilaženja. Sudeći po reakcijama publike, postoji želja da se vrate i da sviraju ovde ponovo.

Sledeći na redu je bio bend Valkyrja. Iako su i oni nešto novijeg datuma, i oni su se okrenuli staroj školi, ali staroj školi blek metala. Po imidžu i stavu podsećaju na Watain u svojim ranijim godinama, a muzički se kreću na relaciji WatainBathory, samo sa manje zanimljivim pesmama. Gitare koje krče, vokal potopljen u reverb i delay, veštačka krv kao deo šminke, sve što treba je tu. Glasno, prljavo, beskompromisno, i bez trunke teatralnosti su epiteti koji najbolje opisuju ovaj bend. Repertoar im se sastojao uglavnom od pesama sa novog albuma pod nazivom Throne Ablaze, koji trenutno promovišu, uz dodatak nekoliko starijih pesama. Iako nisu preterano zanimljivi, uradili su jako dobar posao na dodatnom zagrevanju publike, i sve je bilo spremno za one koji su vrhovni autoritet cele priče.

Nedefinisani zvuci i dim su stvorili krajnje sablasnu atmosferu, a publika je nestrpljivo i pod tenzijom iščekivala da se na bini pojave divlje životinje poznatije pod nazivom Marduk, koje će da unište i izlome sve pred sobom. Četiri stvorenja su izašla iz mraka i momentalno su krenuli da emituju bes i mržnju vanvremenskom blek metal himnom pod nazivom Panzer Division Marduk. Vokal Mortuus je na samom početku naredio publici da bude što glasnija, a masa je to bez razmišljanja poslušala. Posle prvih taktova je nastala pauza, Mortuus je izgovorio Panzer Divison, a masa je iz sve snage odgovorila Marduk, i pesma je nastavila svojim tokom. Odsvirana je duplo brže nego na albumu i time se još više dobilo na intenzitetu i energiji. Za njom je momentalno usledila Baptism By Fire, takođe sa albuma Panzer Division Marduk, koji ove godine navršava 20 godina od izdavanja. Iako Legion, vokal koji je snimio pomenuti album sa njima, kao i sva ostala njihova najbolja izdanja, više nije u bendu, to svakako nije sprečilo bend da dotične pesme izvede grozno i jezivo, kako se od njih i očekuje. Mortuus je totalno drugačiji od Legion-a kako zvučno, tako i vizuelno. Ni sekunde se ne trudi da ga kopira, već ima totalno svoj identitet i stav, što je svakako odlično. Iako im se na samom početku ovog dela turneje desio peh u vidu odlaska odličnog bubnjara Frederika Widigs-a koji je odlučio da se posveti drugim vrstama umetnosti, bend je vrlo brzo izvukao keca iz rukava u vidu Simon-a BloodHammer Schilling-a, koji zvuči kao da je u bendu dugi niz godina i koji je sve pesme odsvirao savršeno. Iz nekog razloga, iako je ovo promotivna turneja za nedavno objavljeni album Viktoria, u repertoaru su se sa njega našle samo dve pesme, Werwolf  i Equestrian Bloodlust, koje uživo zvuče daleko bolje nego na studijskom albumu koji je jako tanak i jeftin. Bend zvuči bolje nego ikada i izgleda jezivo kao i uvek, a scenski nastup i energija su i dalje na nivou i nema ni najmanjeg znaka posustajanja, što se obično dešava ljudima u četrdesetim. Po tom pitanju mogu poslužiti kao primer mlađim bendovima kako treba raditi ako žele uspešnu karijeru. Za kraj su ostavili pesmu Wolves, koja je jedna od njihovih najvećih hitova i kojoj su se radovali svi prisutni u sali. Posle njene eksplozivne izvedbe bend se povukao sa bine, ali ih je publika zvala na bis, pa su se vratili i odsvirali svoj stari hit The Black gde su ispucali svu energiju koju su imali.

unnamed-2512

Dobili smo još jedan odličan koncert proverene ekipe koja je s razlogom uspešna svih ovih godina. Kako to uvek i biva na kraju koncerta, vreme je za kraj, ali masa ostaje gladna haosa, zato se nadamo da će nas ponovo posetiti što pre i da će nam opet isporučiti ovoliku količinu besa koji se pretvara u nešto moćno i konstruktivno. Legende nisu legende bez razloga.