Magija propasti iliti nastupi The Bloody Earth i The Father of Serpents u Elektropioniru!

Iza nas su dva jako kvalitetna nastupa, a u pitanju je svirka sastava The Bloody Earth i The Father of Serpents koja je sinoć održana u Elektropioniru. Oba benda sam slušala prvi put, barem po prvi put uživo. The Bloody Earth nažalost do sada nisam imala prilike da čujem, čak ni na internetu, jer tek kada je događaj objavljen sinulo mi je da ime benda zvuči poznato, ali ne i da znam nešto više o njima, međutim The Father of Serpents jesam u par navrata preslušala na Youtube-u i instant skapirala da ovu svirku nemam nameru da propustim.

Srećom, s posla sam stigla na vreme za početak događaja i, usput naletevši na ljude koji ti neočekivanim društvom ulepšaju veče, spremno sam iščekivala početak koncerta i izlazak na binu sastava The Bloody Earth.

The Bloody Earth je prvi srpski death/doom bend, a osnovan je, sada već davne, 1995. godine. Ovaj sastav se više fokusira na funeral doom, što je po meni malo manje popularna varijanta doom-a, iliti nije baš za široke narodne mase. To je barem neko moje mišljenje, s obzirom na to da ovaj žanr i sama slabo slušam, ali poštujem i vidim zašto ga neki vole. Što kažu, ne slušam, ali mogu da poslušam. To da možda nije za širu publiku, pokazalo se manjim odzivom iste tokom prvog dela večeri. Ne znam da li je to zbog toga što ljudi i dalje mahom izbegavaju predgrupe ili im je previše rano za početak svirke, iako ja satnicu od oko pola 10 uveče uopšte ne smatram ranom za početak nekog nastupa, ili, pak, to što, kao što rekoh, ovaj sastav svira funeral doom/gothic doom koji je ipak samo za istančan ukus, zaista ne znam. Ništa od navedenog nije razlog da se ne dođe na početak i podrži prvi nastup, posebno uzevši u obzir da se događaj sastojao od samo dva benda što je daleko od toga da je previše, već ako mene pitate to je taman jednačina za uspeh. Sam nastup ovog niškog benda bio je za pohvalu i sa zadovoljstvom sam ispratila njihovo izvođenje. Bend je ovom prilikom nastupio prvi put u Beogradu i koliko sam mogla da ispratim na društvenim mrežama, i bend i publika bili su zadovoljni nastupom, a to je ono najbitnije. Osetila se neka mračna magija koja se odvijala na sceni, a za bend ovakvog kalibra bolji opis ne postoji.

Nakoh malo manje od sat vremena nastupa, i još 15-ak minuta pauze između, binu je preuzeo The Father of Serpents, a Elektropionir je do tada već dobrano bio popunjen, kao kontrast na moj prethodni komentar po pitanju odziva publike, što je i bilo predvidivo. The Father of Serpents je još jedan autorski, domaći doom metal sastav koji na sebi svojstven način izvodi muziku inspirisanu bendovima kao što su Moonspell, My Dying Bride ili pak Paradise Lost, ali kao što napomenuh, u to su ukomponovali i neki svoj jedinstveni stil i zvuk, a uz to imaju i pravi scenski nastup, gde ću se posebno osvrnuti na zanimljiv stalak za mikrofon koji je bio ukrašen otvorenim i malo iskrenutim rebrima. Toga koliko je sve to zajedno teško ostvariti svi su svesni, tako da sam ja pozitivno iznenađena ovim otkrićem na domaćoj sceni, a priznaću vam i malo ljuta na sebe što ih nisam otkrila ranije, ali za to nikad nije kasno i sve se računa, zar ne? Šalu na stranu, ovaj bend ću sigurno nastaviti da pratim i da mu pružam podršku, a koliko mi se njihov nastup svideo reći će vam činjenica da već jedva čekam neku novu najavu za beogradski koncert, jer ću dati sve od sebe da se ponovo nacrtam na istom. Ako mene pitate, ovi momci zaslužuju titulu svetskog benda i mnogo veću afirmaciju, ali za sada ću se zadovoljiti i trenutnim stanjem scene, jer tu se stvari slabo ili jako sporo menjaju i odvijaju oduvek. Nema tu više mnogo šta za dodati, kada ti je sve bilo potaman, velikog prostora za neku širu kritiku nema, stoga za kraj želim da vam prenesem da ako ste fan ovog žanra i smatrate kao i ja da ga nema dovoljno na domaćoj sceni, nemojte propustiti priliku da neki naredni sličan događaj upriličite svojim dolaskom, eto toliko.

The

Prethodni tekstDvadeseti rođendan Elementala proslavljen u Beogradu: Nama treba nešto glasno, nešto još glasnije od nas!
Naredni tekstBrkovi, Kontrol @ Hala sportova, 3.11.2018.
Moje ime je Bojana Prašović. Odrasla sam u Beogradu, gde živim i radim i danas. Moja pasija je slušanje alternativne muzike, sa akcentom na ekstremnom metalu. Kako sam odrasla u kućnoj atmosferi gde se nije ni slušalo ništa drugo, sem dobre muzike (mama je klan Maiden, dok je ćale više klan Priest, a Metallica im je, pored mnoštva drugih bendova, zajednička ljubav), pa onda možete zaključiti zašto i kako sam počela da slušam metal. Postala sam deo ovog finog tima, jer od malena gajim ljubav prema muzici, iako nikada nisam imala afiniteta da zapravo naučim da sviram neki instrument i tako doprinesem muzičkoj zajednici. Stoga sam zaključila da je izgleda jedini način da pišem o istoj. Od fakulteta sam završila Filološki, smer Skandinavistika (glavni jezik- norveški). Većina mojih omiljenih bendova potiče iz Skandinavije, te to i nije mnogo čudno. Moji izveštaji su uglavnom bazirani na ekstremnijem i mračnijem muzičkom ukusu, te slabo od mene možete očekivati izveštaje sa, recimo, punk ili reggae događaja. Kako mi nažalost obaveze ne dozvoljavaju drugačije, uglavnom sam PRISutna samo na beogradskim svirkama i događajima.