Magični Apocalypso nad Beogradom!

Koncert – magična prostorno-vremenska homogenija koja, neobjašnjivim, bezrečnim putevima dovodi do istine, iskonskih vrednosti i ljubavi. Do sinergije i harmonije. To je pasija koja neumorno, nikada poljuljanim intenzitetom, traje, i traje. Potreba. Događaj koji budi ono najčistije u nama. Sinoć sam, upravo takvom događaju i prisustvao. Koncertu vrednom života, stvaralaštva, sviraranja i patnje svakog umetnika čije je izražajno sredstvo muzika. Koncertu vrednom postojanja.

Legendarni muzičar Darko Rundek sinoć je nsastupio na stadionu Tašmajdan u Beogradu. Koncert se dogodio povodom proslave dvadesetogodišnjice od objavljivanja debitanskog solističkog albuma Apokalipso. Takođe je, tim povodom, muzičar okupio veliki bend za regionalnu turneju, koja je otpočela upravo beogradskim koncertom.

Podršku na koncertu ovom muzičkom gorostasu pružio je sastav Kralj Čačka. U pitanju, je takođe, kantautor koji je nastupio sa svojim pratećim bendom. Maksimalno ispoštovavši programsku satnicu, mladi momci su u predviđeno vreme stupili na scenu. Moram da priznam da mi stvaralaštvo ovog momka nije bilo poznato od ranije, te da sam, otišavši na blef, dopustio momcima da me u svoje potencijale uvere na licu mesta. Pre svega, mladi kantautor me je vizuelno neodoljivo podsećao na zvezdu večeri, što je, meni lično, bilo veoma simpatično. Nastup ovih momaka bio je tehnički besprekoran i veoma profesionalan. Doduše, falilo je energije i scenske strasti, barem po mom mišljenju. Sastav je odsvirao nekoliko numera, među kojim mi se naročito dopala numera Moj Avatar. Muziku ovog autora teško je svrstati i olako okarakterisati. Nju karakteriše pretežno pop/rock fuzija sa primesama sličnih stilova, u akustičnim aranžmanima. Publika je prilično dobro reagovala na njihov nastup, pružajući podršku u vidu aplauza i raznih ovacija nakon završetka svake numere. Zvuk je, koliko sam primetio, bio malko oskudniji u odnosu na onaj kakav je imao Darko i njegov bend. Smatram da je Kralj Čačka odsvirao dobar koncert i, pred velikim auditorijumom, u odličnim uslovima, u kontekstu tehničke opreme, prezentovao svoju autorsku muziku prisutnoj publici na prilično dobar način. Nakon četrdesetominutne izvedbe, momci su se, nakon poslednje odsvirane numere, zahvalili pubici, te predali štafetu narednom izvođaču.

IMG_1352-(Copy) (Copy)

Usledila je kratka pauza. Vreme je bilo izuzetno prijatno i podnošljivo. Smatram da su se sinoć ostvarili svi neophodni uslovi za koncert spektakularnih razmera. Prostor, koji je čak i za vreme nastupa Kralja Čačka bio začuđujuće poprilično popunjen, za vreme nastale pauze rapidno se napunio, te su kapaciteti stadiona Tašmajdan bili gotovo potpuno iskorišćeni. Pauza je trajala petnaestak minuta, a onda je došlo vreme da se prisutna publika susretne sa muzičkim otelotvorenjem u ljudskoj formi.

U devet časova i pet minuta, legenda je kročila na scenu. Uz, već tada, ogromne ovacije publike, nastup je otpočeo. Koncert su otvorili sa numerom Tranzit, sa minimalno modifikovanim tekstom: Nisam znao da ću tako brzo opet biti u Beogradu, što je izazvalo sjajne reakcije. Nažalost, na sceni su se dogodili izvesni problemi tehničke prirode, već nakon prve odsvirane pesme, sa akustičnom gitarom i njenom ozvučenošću, te je sanacija tog problema trajala desetak minuta. Darko se, iako svestan situacije, našalio i time pokazao krajnje prizemno, i nadasve ljudsko ponašanje. Ko zna zašto je to dobro. Verovatno zato što je nakon toga pojam falinka bio misaona imenica za ostatak večeri. Kao što rekoh, nakon desetominutne neplanirane pauze, usledio je nastavak. Nižu se numere sa legendarnog prvenca, sa povremenim izletima u hitove sa ostalih izdanja bogatog diskografskog opusa ovog genijalnog umetnika. Pesme bivaju ispraćene horskim pevanjima publike, aplauzima i sjajnom energijom sa oba fronta.

Kako sam rekao i na početku, dogodila si savršena sinergija, u svakom smislu. Na sceni, među muzičarima, u publici i u tom međuodnosu, takođe. Divni prizori i trenuci vredni života. Publika je naročito dobro reagovala na numere Ruke i Ay Carmela, koje su kroz predivne aranžmane doživele novi život, te fantastičnu reakciju prisutne publike. Nizale su se magične numere, praćene sjajnim video animacijama koje u vizuelnom kontekstu divno komuniciraju sa muzikom i čitavom koncertu pružaju performansne razmere. Takođe, Darko je okupio veiliki multiinstrumentalni bend, koji čine virtuozi razičitih generacija. Bend je bio neverovatno energičan, raspoložen i naoružan isključivo dobrom energijom i pozitivnim vibracijama. Postoji i jedna zanimljivost vezana za članicu njegovog pratećeg benda. Naime, dvadesetogodišnja saksofoniskinja Ana se rodila u periodu Apocalypsa. Nemam informaciju ko je stariji, ali je, verujem, njena sreća zbog takve ukazane časti.

Članovi benda su se međusobno smenjivali na različitim instrumentima, što je doprinelo dinamici koncerta te svakako donosilo još više reakcija publike. Zvaničan deo koncerta završen je uz, šta drugo nego – Apocalypso! Već prvim odsviranim tonovima nastaje sveopšte pozitivno ludilo u pubici, a pesma biva ispraćena do poslednjeg tona uz ritualni ples prisutne homogenije. Publika je zaista u takvim trenucima funkcionisala kao jedinstvena celina. Nakon Apocalypso-a, sastav se prvi put poklonio publici, mada je sasvim jasno bilo da se na tome nije smelo završiti. Naravno, uz ovacije publike, sastav se dva puta vraćao na scenu, i tako odsvirao 2 bisa. U toku bisova odsvirane su numere Disanje, sa aktuelnog, dugoneobjavljenog mini-albuma grupe Haustor, koji nosi naziv Dovitljivi mali čudaci, a zatim i svevremenski hit Makedo. Iako je svima delovalo da kultne numere grupe Haustor ipak neće biti izvedene, na poslednjem bisu Darko je sa svojim bendom odsvirao kultnu numeru Šejn. Nakon dvoipočasovne izvedbe, vidno zadovoljni odsviranim koncertom, sastav se poslednji put poklonio pubici te uz abnormalne ovacije napustio pozornicu.

IMG_1773-(Copy) (Copy)

U kulturno-apokaliptičnom vremenu, vremenu sunovratnih tendencija društva i sveopštem nazadovanju istog, ovakvi koncerti su konceti neophodni, nužno, kao krik razuma koji poljuljane vraća na pravi kurs, a dosledne jača. Koncert je bio perfektan, u svakom mogućem smisli. Vizuelno, audio, scenski i interaktivno zaslužuje samo najviše ocene, i ništa drugo. Sve je bilo izuzetno dobro promišljeno te samim tim bejahu otklonjene mogućnosti za falinke. Sinoć su prostorom Tašmajdanskog stadiona tokom koncerta neumorno cirkulisali intimnost, energija, emocije u onim pravim, naizgled zaboravljenim, iskonskim oblicima. Vođen muzikom i rečima, kao jedinim sredstvima za borbu, Darko Rundek je, zajedno sa svojim bendom, odneo pobedu u još jednoj borbi sa vetrenjačama modernog društva.

Prethodni tekstDarko Rundek, Kralj Čačka @ Tašmajdan, 15.6.2017.
Naredni tekstMoto festival, dan prvi @ Inđija, 16.6.2017.
Zdravo. Moje ime je Milan Mazinjanin. Dvadesetogodišnjak. Inđijac u Novom Sadu i Novosađanin u Inđiji. Student srpske književnosti na Filozofskom fakultetu u gorespomenutom gradu (čitaj: Inđija nije grad). Multimedijalni delotvornik. Novinar PRIS portala, (delimično) od njegovog postanka, što, u ovom trenutku, broji tri godine, ili više, u zavisnosti od toga u kom trenutku ti, čitaoče, budeš konzumirao ove redove. U tom slučaju, revidiraj i moju starost. Dakle, osim Jovana, jedini preživeli član od početka rada našeg portala. Rokenrol kulturom opčinjen od najranijeg perioda postanja. Muzikom se, u (skoro) svim pojavnim oblicima, bavim skoro deceniju. Ovde ću završiti, jer svoju privatnost volim da doživljavam doslovno, a i rekoh dovoljno. U umetnosti sam oduvek bio veoma zahtevan, a u muzici naročito. Ako nema istine, ne zanima me. Imajte to u vidu.