Koncert u mraku – Ljubav između muzike i uma

Sinoć se u novosadskom KC Labu održao događaj koji je nosio naziv Koncert u mraku. Autor ideje i jedini izvođač je mladić Dimitrije Beljanski, student prve godine master studija muzičke pedagogije i treće godine kompozicije u Novom Sadu.

Prvo ću da se osvrnem na onaj lakši deo. U prostoru su nas dočekale prostirke i dušeci na kojima su gosti ležali za vreme sviranja. Ono što odmah moram da konstatujem je to da Dimitrije, doslovno, ubija kako svira. Ja svakako nisam kompetentan da pričam o klaviru, jer više od na kraj sela žuta kuća, sa eventualno nekim tercama, ne znam da odsviram. Međutim, ono što mogu da raspoznam je to da ima izuzetnu tehniku, na vrlo visokom nivou. Kroz kompozicije smo smo mogli da primetimo da je dosta pažnje obraćano na dinamiku. Takođe, čuli smo i dosta promena ritmova, u svakoj kompoziciji nekoliko puta. Uz to, sve kompozicije koje smo čuli su dosta nepredvidive, u smislu da smo u nekoliko momenata očekivali neku melodiju, ili čak neki ton, koji bi se nalazili u sklopu neke, već previše puta odslušane, ustaljene skale, ali to nije bio slučaj ovde. Držao nam je punu pažnju baš iz tih razloga. Još jedan vrlo bitan faktor cele večeri je bio mrak. Poenta i jeste bila u tome da samo putem čula sluha osetimo svu emociju i poruku koju nam Dimitrije šalje. Iskreno sam ostao fasciniran time da baš niko, od pedesetak prisutnih, nije imao potrebu da za tih sat vremena pogleda u telefon, što je, složićete se, u 2019. godini izuzetno retka pojava, ravna fenomenu. Pošto je ovo vrlo specifičan događaj, teško mi je da objektivno o njemu i govorim. Sve što se i desilo tu je bilo vrlo intimno, a doživljaj je vrlo subjektivan. Pre početka svake kompozicije čuli smo kratku naraciju, koja bi nas uvela delimično u temu kompozicije. Ostalo je na slušaocu. Njegovom muzikom smo putovali kroz raznorazne dimenzije u kojima smo posmatrali nastanak sveta, emocije, simetriju, ljubav, čoveka, a sve to ploveći kroz jednu imaginarnu reku. Spominjao sam nepredvidivost, koja nas je šamarala kad se previše zanesemo u sanjarenje uz muziku, čisto da nam objasni da nije sve tako kako mi mislimo da jeste i kako bismo mi voleli. Mrak je tu samo doprineo da, i ako bismo želeli da se vratimo u realnost, to ne uradimo, jer bilo da ste bili skroz zatvorenih očiju i potkrepljeni muzikom, prolazili kroz neke snove i zamišljene slike, ili širom otvorenih očiju stvarali siluete i oblike u tami, doživaljaj će biti daleko izvan ovog sveta. Svi mi koji smo slušali, koliko god bili u nekim svojim svetovima, osećali smo se povezano u toj reci snova, oblika, emocija. Zasluženo, Dimitrije je dobio veliki aplazu i ovacije na kraju izvođenja, a osmesi su bili opšteprisutni. Komentar večeri je bio da je sat vremena previše malo.

Zahvalio bih se Dimitriju na ovom prosvetljenju. Fascinantno je koliko muzika može imati uticaja na um čoveka. Dimitrijev sledeći i poslednji nastup za ovaj deo godine u Srbiji će se održati u beogradskom klubu Kvaka 22. Toplo preporučujem odlazak.