KKN u SubBeernom centru: Trenutak radosti za početak 2019.

U poslednjem trenutku, da ne kažem 22 časa i 45 minuta, palo mi je na pamet da bi poseta tradicionalnom koncertu Kanda kodže i Nebojše bila prigodna za otpočinjanje (N)ove godine. Srazmerno toj činjenici, nastup benda Sicksoul nisam ispratio, što će sigurno biti ispravljeno nekom narednom prilikom. Kako jedina osoba sa kojom provodim ove dane i ja nismo želeli da često neprijatnom obezbeđenju objašnjavamo zbog čega nosimo mleko, odlučili smo da ga zaštekamo u blizini i uđemo u SubBeerni centar gde se bend polako pripremao za početak nastupa.

Prvi susret sa Oliverom odigrao se dok smo točili vodu u toaletu u kom funkcionišu dve od mogućih deset česama. Dobro poznat sako i šešir našli su mi se u vidokrugu kada sam pogledao u jedno od ogledala, a pored Olivera se nalazila i persona koja je odlučila da prisno prozbori koju dok se odvija vršenje male nužde. Tragikomično, rekao bih. Odašiljanje prvih tonova sa bine je počelo, te me odmah podsetilo na to da nakon više godina u koncertnom prostoru nemam čepove u ušima. Konačno shvatam o čemu često ljudi govore kada je u pitanju zvuk u SubBeernom centru, pošto su do sada moji verni pratioci dobrano redukovali zvuk, pa su slušni receptori dobijali koncertnu mp3 verziju. Ipak, ostadoh na identičnom mestu jer sam bio željan vazduha i dobre preglednosti. Oliver je prebrojavao prisutne amiše, a nakon nekoliko pesama zaključio da je dobro što nismo u debelim zimskim jaknama, pa možemo svi da stanemo, aludirajući na dešavanja na ulicama i pres konferencije povodom istih. Prve velike ovacije dogodile su se na samom početku izvođenja pesme Vera, nada, ljubav i stav, a na binu je u jednom trenutku doletela majica na kojoj piše KKN, zbog koje se Oliver na kratko povukao sa bine kako bi je obukao. Komunikacija benda i publike je standardno bila na visokom nivou, a ista definitivno dostiže vrhunac na prvojanuarskim koncertima kada se u publici većinom nalaze probrani ljubitelji svaralaštva ove petorke. Uoči pesme Tako volim da živim, koja je ujedno i hit godine izdavačke kuće Mascom, dogodilo se podsećanje da novi album uskoro stiže, te je naznačeno da svaki član benda ponaosob jedva čeka izlazak albuma. Prvo izvođenje nakon objavljivanja nove pesme je prošlo odlično, a pesma srazmerno građi definitivno ima predispozicije da postane i pravi koncertni hit. Ova numera je, uostalom, dobila zavidan broj pregleda i na kanalu izdavača benda, kao i na snimku izvođenja u emisiji 24 minuta, što takođe svedoči o utiscima iz prethodnih redova. Pregledao sam do sada na stotine izveštaja, te često nakon početne negativne kritike na račun zvuka, pri sredini teksta uočio frazu koja se ponavlja i govori o tome kako je zvuk nešto bolji, ali to sinoć nije bio slučaj jer je zvuk vozio svuda, sem do mojih čulnih receptora. Iz tog razloga nisam uspeo da čujem sve što je Oli rekao nakon izvođenja pesme Tako volim da živim, ali je suština bila da producent pesme i albuma ima dvoje male dece koji često uz njega preslušavaju novi album benda, pa su reči na njegov račun korigovali u tatko voli da živi, tatko se dobro oseća. Na meti se našao i basista Bole, kome je upućena javna čestitka jer je bio u stanju da tokom jednog dana pojede 10 ili 12 Karađorđevih šnicli. Čini mi se da je veče kulminiralo tokom izvođenja pesme Danas nebo silazi u grad, gde je publika nakon izvođenja instrumentalnog dela i tokom poslednje repeticije refrena pala u apsolutni trans. Koncertu je prisustvovala i Oliverova majka, a veoma mi je drago da ju je većina prepoznala jer je takav primer odnosa majke i sina zaista autentičan i preko potreban u ovakvom društvu. Na bini se našao i Hornsman Coyote, što je dakako doprinelo atmosferi i kompletnom užitku koji je ovaj koncert doneo. Desila se i nemila situacija, kada je jedna devojka drastičnije od drugih doživela prekide stvarnosti i na rukama prisutnih, bez svesti, iznešena napolje. Iskreno se nadam da je sada sve u redu.

DJI_0049

O izvedbi benda bespotrebno je govoriti, ona je konstantno na nivou i bez falinke, a energija koju nose sa sobom, u fuziji sa energijom svakog pojedinca koji se nađe u koncertnom prostoru, svaki put donosi nešto novo i jedinstveno. Zaista mi je drago što sam prvi dan ove godine proveo uz KKN. Za kraj, šta bi sa onim mlekom? Otidosmo na mesto gde smo ga ostavili, a uz to što smo zatekli mleko, zatekli smo i gospodina koji skuplja limenke. – Izvinite, ostavili smo mleko tu. – Mleko? Kada?Pre koji sat. Gospodin gleda mleko, proverava rok trajanja i daje nam ga. Rođendanski poklon, ili ti aparat za pravljenje palačinki, ipak je bio iskorišćen već prve večeri.

Prethodni tekstPrisoner, Kobold, Sanitarium @ Elektropionir, 30.12.2018.
Naredni tekstThe Shejvers objavili novi singl i spot!
Pozdrav. Ja sam Jovan, оsnivač, glavni i odgovorni urednik i fotograf portala PRIS, a od nedavno i web dizajner sajta, uz Nikolu Đorđevića. Uz to, do nedavno ponosni učenik Grafičke škole, a od sredine septembra student beogradskog Fakulteta dramskih umetnosti, odsek Kamera. Nakon tri godine postojanja portala, smatram da sam konačno definisao u kom pravcu treba da idemo i odaljio sve one koji su zagađivali ovaj naš virtuelni prostor. Smatram da portal poseduje dobru mladu ekipu koja će u budućnosti iskazati sav svoj potencijal, a cilj je jedinstven - ostaviti u narednim godinama konkretan trag na ovom slabašnom medijskom nebu. Pozivam vas da nas podržite, a i da se pridružite ekipi portala ako smatrate da možete da doprinesete širenju naše priče.