Irski pank i pivo u Božidarcu!

U susret Svetom Patriku, sinoć je beogradska pank rok grupa Irish Stew of Sindidun nastupila tradicionalno već šestu godinu zaredom. Doneli su sa sobom duh Irske i preneli ga veseloj publici u Centru za kulturu Božidarac, malom mestu, ali dovoljnom da primi najvernije fanove koji su počeli da se skupljaju ispred već oko osam, kada je ulaz bio predviđen.

Prva predgrupa, Cassidy’s Brewery, izašli su na binu nešto pre devet i odmah razmrdali publiku uz legendarne irske hitove. Svirali su obrade čuvenih sastava poput Dropkick Murphys, Flogging Molly’s, The Pogues, kao i neke autorske pesme, a najavili su i da nas uskoro očekuje album prvenac na kojem trenutno naporno rade. Malo ljudi u publici nije im predstavljalo nikakav problem da održe sjajnu svirku prepunu energije.

DSC_3909

 

Nakon kraće pauze, koja je masovno koristila za puš pauzu u dvorištu Božidarca, s obzirom na to da je unutra zabranjeno, na scenu su izašli Scordisci. Mladi bend koji postoji od 2014. godine, veoma je brzo postao poznat fanovima irske pank muzike i jako lepo prihvaćen. Nastavili su u istom maniru kao prethodni bend i dinamičan, tvrd zvuk s tradicionalnim irskim motivima orio se sada već znatno punijom salom. Počeli su i ovu svirku pesmom The boys are back grupe Dropkick Murphys i nagovestili eksploziju energije. Pravljene su šutke, prosipano je pivo, atmosfera je bila vesela do samog kraja, a muzika nikoga nije mogla da ostavi ravnodušnim, a najmanje statičnim, makar to i ne slušali. Skakalo se, pevalo, padalo, podizalo. Atmosfera je sve vreme bila vesela, a momci iz benda ni ovog puta nisu izostavili šaljivu numeru, obradu pesme iz Titanika, koju je publika zgotivila još prvi put kada su je izveli, kao ni American Jesus čuvenog pank benda Bad Religion, otvoreno aludirajući na našu političku situaciju.

DSC_3985

 

Atmosfera i hala ostala je zagrejana za iščekivani Irish Stew, koji svake godine u Božidarcu ima odlične nastupe. Opravdali su očekivanja i ovog puta i priredili publici neverovatnih sat i po vremena svirke. Lady of new tomorrow otvorila je nastup, jedna od najdražih nežnijih pesama većine njihovih fanova i moram priznati vratila me je u prvu godinu srednje, kada sam prvi put čula pesmu i počela da ih slušam. Izveli su gradaciju pesama, od sporijih ka bržim i polako pripremali publiku za haos koji je nastao uz legendarnu Whiskey in the jar. Obilje energije, dinamike, odličnog zvuka, koji je bio znatno bolji nego kod prethodnih bendova terao je ljude na konstantno skakanje. Glavni krug u centru publike, s neizostavnim šutkama, kao i mnogo manjih sa strane, vozići kroz masu, veselo igranje nečega nalik na irski ples odavali su znakove dobrog provoda. Svirka nije prošla bez starih hitova poput Ditch, Why, One Way Ticket, Take Me High, a najavili su i novi album pesmom Drink And Sing, simpatičnom, veselom, pevljivom numerom koja se lako pamti.

Niste mogli da vidite ni jednu nenasmejanu osobu na izlazu, što je nekako potvrda bendu, a i publici da je koncert uspeo. Brzi melodični, irski ritam ispunjava srca i budi ono lepo u vama, mami osmeh na licu i preplavljuje pozitivnom energijom.

 

DSC_4201