Kad sam stigla do Božidarca, prostor ispred je bio pun. Kada su otvorili ulaz, polovina ljudi je ušla i ispratila bend koji je otvarao koncert.
Prvi bend bio je Petar Pan, koji u svojoj muzici sadrže čist zvuk tradicionalnog panka. Postoje već dugi niz godina i dopada mi se što su se vratili na scenu izadržali nekadašnju energiju. U ljudima u polupunom prostoru bilo je više starije publike koja je znala stihove njihovih starih hitova, što je bilo za očekivati. Njihova muzika ima i elemente ska zvuka, koji je bio glavni ove večeri. Svojim kvalitetom i odličnim raspoloženjem podgrejali su atmosferu u prostoriji i zagrejali ljude za sledeće nastupe.
Sledio je PogonBGD, koji je već nastupao sa Referentima početkom godine u Domu оmladine Beograda povodom njihovog dvadesetog rođendana. Iako su mlađi bend, imaju poštovanje svih generacija. Posebna atmosfera je bila tokom njihovog nastupa: šutke, prosipanje piva, skakanje, dizanje ljudi na ramena. Bend je odsvirao i specijalnu pesmu – To nije mjesto za nas, KUD Idijota. Koji god koncert da sam posetila u poslednje vreme, odavana je čast Tusti i to mi se izuzetno dopada. Takva osoba ne sme da padne u zaborav. Osim toga su svirali i pesme Pobednik, Život, Jedina. Pesma za pesmom se nizala, a Božidarac je bio sve puniji. Dogodio se i incident kada se čovek popeo na binu da peva. Uprkos pokušajima obezbeđenja da ga skloni, ljudi iz benda su mu dozvolili da bude tu i udaljili obezbeđenje. To smatram lepim gestom, a takođe smatram i da svaki bend treba da ima takav stav prema ljudima koji ih slušaju, cene i vole. Najupečatljivija bila je pesma Uličar, koja je izazvala najveću pažnju. Stihovi su se orili i pre i posle pesme. Osim toga, odsvirane su premijerno i dve numere sa novog albuma. Sudeći po njima, već se vidi da će nam se taj album svideti.
Samostalni referenti su otpočeli nastup pesmom Za moj Beograd, koja je odmah pokrenula publiku u ritmu. U poslednje vreme je sve više pesama alternativnih izvođača koje su u vezi sa prestonicom – većinom su energične, a i nose sa sobom jaku emociju i privrženost. Međutim, ovakav spoj zvuka i teksta u ska ritmu zaista dobro opisuju život ovog grada. Često, dok se vozim prevozom, gledam u Dunav ili Savu, prljave blokove, drugare i prošle godine koje sam ostavila iza sebe i stihovi pesme mi sami krenu u glavi. Tada se setim zašto toliko volim svoj Beograd. Jako je bitno da bend zna kakve reakcije želi da izazove kod publike, a Referenti izgledaju kao da to u potpunosti znaju i zaista uspevaju. Veovatno se može reći da je osmoro izvođača na sceni bespotrebno i suvišno. Ali ne bih to rekla za njih. Ovde je jasno ocrtana figura svakog ponaosob i svako ima veoma bitnu poziciju. Beogradski turbo ska bend nikada nije izneverio svoje fanove. Uvek je pravio pravi haos i terao svaku osobu da skače i igra. Tako je bila i sada. Volim neočekivano, zato sam se i oduševila kada je na binu odnekud doleteo brus, a za njim još jedan. Ženski deo publike je bacao donji veš, a muški deo publike novac. Letele su novčanice od deset dinara, mada se mogla naći i neka od petsto. Ovo je bio koncert neizmerne energije i ljubavi prema zvuku koji je spojio sve u isti prostor. Mogu za kraj reći samo da je onaj koji nije došao napravio veliku grešku, ali ona se da ispraviti već na sledećem koncertu Referenata.