Hiljadu i kusur emocija sa Nikolom Vranjkovićem!

Nakon nekoliko rasprodatih koncerata u Beogradu, sinoć je konačno održan koncert Nikole Vranjkovića na krovu TC Promenada.

Čim sam se popela na krov, čovek na ulazu mi je rekao Lidija, napišite nešto lepo za nas. Kako bih i mogla da napišem nešto što nije lepo? Ovo mi je prvi veći koncert nakon onog groznog perioda kada smo bili telom daleko od muzike, iako je srce uvek bilo uz nju. Upravo to srce je sinoć htelo da iskoči od sreće što je konačno, ponovo, ispred bine i čeka sa nestrpljenjem da počne koncert. S obzirom na to da su prethodni koncerti bili rasprodati, znala sam da će i ovde biti gužva. Ljudi ponovo bliski, euforični, srećni, zagrljeni, pevaju, smeju se i plešu i to uz Nikolu Vranjkovića. Ko bi mogao da napiše nešto što nije lepo?

Koncert je počeo nekoliko minuta posle 20 časova i to novom pesmom Kad tuga pobedi bes. Tri minuta ove pesme su bila sasvim dovoljna da je zavolimo. Sjajan uvod za ono što nas je tek čekalo. Sledi svima poznata numera Nikada ti neću više otkriti nijednu tajnu sa albuma Veronautika. To je bio momenat kada sam primetila koliko je ljudima sve ovo falilo i koliko im je drago što smo ponovo bliski sa muzikom, ali i međusobno. Uz poslednje stihove previše nervozan k’o da ga boli sve, tako elastičan i slomio se, Nikola besno čupa mikrofon, gunđa nešto sebi u bradu i konačno kad je sam namestio sve kako njemu odgovara, pozdravlja nas i zahvaljuje se što smo došli u ovolikom broju. Sledeća pesma je sa albuma Bremeplov, sigurno jedna od omiljenih većine prisutnih ljudi, Nagrada za strah. Stihovi Visoko iznad neba letimo, dobar san nam treba i neću da te spustim, ne treba mi više tlo pod nogama, dobijaju posebnu čar dok stojimo ispod otvorenog neba.

Postoji li bolje mesto od krova da čuješ Nebo je isto kud god pobegneš, mesec je jedan, ali svuda je i svetli isto iznad krova? Ljudi masovno gledaju u nebo i definitivno osećaju svaku reč, svaki ton i sigurna sam da nas je Nikola podigao još makar hiljadu metara iznad njega. Četvrta numera bila je Gusari sa albuma Za ovde ili poneti koji je izašao sa istoimenom zbirkom pesama pre 13 godina. Ova pesma kao i ceo album su dokaz da dobre stvari nemaju rok trajanja. Nije mogla ni jedna pesma da se bolje uklopi u zalazak sunca.

Prvi zvukovi gitare i kreće vrisak publike. Malo da se vratimo i u vreme Block Out-a, pevali smo umesto Nikole Dve reči, doduše više smo urlali nego pevali. I Nikola nam se pridružio u pevanju pa smo je zajedno, prijateljski završili. Nakon zajedničkog performansa, nastavljamo da uživamo u rok poeziji uz pesmu Zadrži svoj dah. Posle oduzimanja daha, ponovo se prisećamo sjajnog Block Out-a uz pesmu Raskorak. Sledi Nikolino obraćanje nama dok pali cigaru, pauze za cigaru su mi sve duže kako sam stariji, ova pesma ima dovoljno uvoda da završim jednu. Hvala što ste ovde sa nama po ovom usranom vremenu. Sledi pesma Fotelja sa albuma Veronautika i odmah posle nje numera Protiv sebe. Sledeća pesma je moja omiljena, koja mi je sad postala još draža jer je konačno prvi put čujem uživo, Večernja zvona. Neke stvari moraju da se dožive, bilo koju reč da upotrebim biće malo. Previše emocija je stalo u tu pesmu. Nakon završene pesme, Nikola širi ruke ka nama i govori kroz osmeh hvala, Novi Sade, stvarno lep grad u pičku materinu, na šta smo se svi ponosno nasmejali. Počinje pesma Tajni život suterena, većina nas žmuri i proživljavamo svaku reč kao da je napisana upravo baš za svakog od nas, pojedinačno. Prilazi mi fotograf našeg portala Jovan, verovatno je primetio da sam u drugom svetu i pita Ej, je l’ pišeš? Ja stvarno ne znam šta bih napisao za sve ovo. I stvarno tad pomislim, čoveče, kako ljudima približiti sve ovo? Sledi numera Sretenje, Nikola ponovo pali cigaru, a mi zajedno pevamo, kao jedna osoba, čak više i ne urlamo. Naredna pesma je Težak slučaj pakla, uvek sam je doživljavala kao himnu generacije, moje ili neke od prethodnih. Sledeća je Dve hiljade i kusur godina, tekst koji me ozbiljno tera na razmišljanje, a budi dve hiljade i kusur emocija. Kako je trebalo da sviraju do pola 11, petnaest minuta pred kraj nastupa neko od organizatora govori da su dobili još petnaest minuta. Nikola i ekipa gledaju sa čuđenjem, nisu ni primetili da već treba da bude kraj koncerta. Verovatno im je brzo prošlo, kao i nama. Hajde da probamo da ubrzamo, govori Nikola i počinje ludilo. Naravno, pesma koju smo jedva dočekali Moraćeš da naučiš da živiš sa tim, prelazimo sa laganog plesanja u skakanje, tako i naše emocije eskaliraju u nepoznatom pravcu. Sledi pesma Manastir, još jedna koju smo zajedno otpevali, ali nismo je više pevali prijateljski kao prethodne, sad smo pevali porodično. Naravno, najviše energije za kraj uz pesmu Zvezdane staze. Dok urlamo svi zajedno da li je jebeno moguće? ja se pitam da li je moguće da se sve loše konačno završilo i da smo svi ponovo zajedno, da ponovo stojim ispred bine i da ponovo radim ono što volim?

Jedna jako bitna stvar, pored bine je kutija za donacije, za lečenje Ane. Ne znam šta bih vam rekao, jebeno vam hvala! Aj ćao, vidimo se!, Nikola se jeste pozdravio sa nama, ali je Danilo Nikodinovski rešio da završi nastup kako dolikuje. Pridružio se na bubnjevima i napravio pravi spektakl. Samo sam u jednom momentu primetila da mi se donja vilica odvojila od gornje. Dva čoveka na bubnjevima, a energija kao da su to dvadeset i dva čoveka, možda i više.

Nikola se nama zahvalio više puta, ali i mi treba njemu da se zahvalimo. Jedno veliko hvala Nikoli i ekipi što su nam pružili onakvu noć i poslali nas makar na kratko u jednu posebnu, samo za nas stvorenu dimenziju. Ovo je sigurno jedan koncert koji ću pamtiti i koji će mi ostati urezan u srcu. Jedva čekam ponovo da doživim sve ovo, a čini mi se da to može samo uz Nikolu. Vidimo se uskoro!

 

Prethodni tekstNikola Vranjković @ krov TC Promenada, 7.7.2021.
Naredni tekstKerber, Texas Flood @ Belgrade Fort fest, Kalemegdan 9.7.2021.
Pozdrav, čitaoče! Moje ime je Lidija Gavrilović. Student sam veterinarske medicine u Novom Sadu, pored veterine moja velika ljubav je pank, ali što se tiče odlazaka na svirke, podržaću sve što je drugačije od današnje moderne muzike. Ne bih mnogo da pišem o sebi jer ako ikad poželiš da prozboriš sa mnom, videćeš me uglavnom na manjim lokalnim svirkama u Novom Sadu, Subotici, Somboru i okolini. PRIS mi je dao mogućnost da učim, budem svoja, gledam svirke na malo drugačiji način, istaknem svoje mišljenje i budem ponosna što sam član grupe sjajnih ljudi. Volela bih da svojim radom na portalu doprinesem nekom boljem sutra alternativne scene i približim ljudima ovaj naš, drugačiji univerzum.