Festival Ekoslavija: Drugi dan

Juče je održan i drugi dan festivala Ekoslavija u parku Mini Jugoslavija u Subotici.

Dnevne aktivnosti su počele u 12 časova biciklističkom vožnjom do Palića. Glavni cilj je bila popularizacija bicikla kao prevoznog sredstva. Od 15 časova održana je izložba radova underground umetnika. Nakon izložbe sledila je promocija projekta Ženski glasovi i izložba fotografija Portreti žena. Sat i po kasnije imali smo priliku da učestvujemo u debati o pojavnim formama fašizma danas, istorijatu ranijih formi i načinima suprotstavljanja i borbe. Debatu su vodili predstavnici antifašističkih organizacija i kolektiva iz Srbije i bivše Jugoslavije. Od 18 časova zbornik tekstova Ovo svakome može da se desi sa podnaslovom Iskustvo borbe protiv prinudnih iseljenja predstavio je objedinjeno iskustvo građanki i građana koji su se angažovali u akcijama solidarnosti povodom prinudnih iseljenja. Nakon ovog razgovora svi posetioci su dobili besplatan primerak ove knjige. Posle dnevnih aktivnosti, dok smo iščekivali muzički deo festivala imali smo vremena da uživamo u večeri koju su ponovo pripremali članovi otvorene kuhinje CK13.

Posle 20 časova na binu je izašao novosadski harcore punk bend Kalo. Veče su započeli svojim novim albumom Riznica košmara koji je nedavno objavljen. Za manje od sat vremena su odsvirali pesme sa novog i sa starog albuma. Nažalost, nije mnogo ljudi ispratilo njihov nastup ali su uspeli da nam pruže brzu i energičnu svirku. Kao i na svakom njihovom nastupu, nezaobilazna je bila i obrada pesme Mentalna pustinja od benda Necrophilia.

Sledeći bend koji se predstavio subotičkoj publici je bio Nagön koji svira ulični rokenrol sa primesama hardkora. Nastup su počeli numeron Build, zatim su usledile We’ll get there, Drowning, Bridges, This is hell. Posebno su me obradovali zbog obrade Skins ‘n’ punks od italijanskog benda Nabat koja je po mom mišljenju stavila pečat na njihov nastup. Za kraj su odsvirali pesmu Breaking the law a čitavim nastupom su pokazali da iako je naša scena mala, još uvek ima ljudi koji će se angažovati oko nje.

Oko 22 časa na scenu su izašli naši novosadski pankeri Neprijatelj prelazi zeku. Vidno raspoloženi pred subotičkom publikom odsvirali su nešto više od deset pesama među kojima su Omča, Borba i Ne budi me sa albuma Problem je u ljudima. Naravno, odsvirano je nekoliko pesama i sa albuma S naše strane ulice i Vreme je koji je moj večiti favorit. Žao mi je što nisu odvirali još neku pesmu sa tog albuma ali su mi pesme Odlazim zauvek i Ne volim da ne volim bile dovoljne da ostanem bez glasa. Rekla bih da je pesma Ja nisam bolestan najviše umorila publiku i da im jedan od favorita. Šutke nisu stale od prve do poslednje pesme, kao i glasno smejanje, pevanje i pregršt emocija. Zeke polako ali sigurno postaju jedan od većih imena na našoj sceni, iz godine u godinu mi je sve draže da ih čujem i svaki put bolje zvuče. Članovi benda su kao i uvek prozivali jedni druge a Oliver je kao po običaju izvukao deblji kraj. Ovaj put po zasluzi jer je nakon svake druge pesme govorio Opet sviramo ono što ne volim. Zajedno smo zaključili da Oliver ne voli ni jednu vlastitu pesmu pa je zamolio članove benda Izbacite me iz benda, molim vas! Ako vidite da je Crveni prešao da svira gitaru, što bi verovatno i dovelo do raspada benda znajte da je ovaj nastup bio presudan. Šalu na stranu, momci su nam priredili sjajnu svirku, punu energije. Poštujem ih i volim jer je to jedan od retkih bendova bez foliranja i ono što snime u studiju čujemo i uživo ali uglavnom deset puta bolje, zato i jesu na spisku bendova koji mi neće nikad dosaditi. Na tonskoj probi je neko od članova benda prokomentarisao Čoveče, biće više ljudi na veganskom pasulju nego na našem nastupu! Na svu sreću nije bilo tako. Da li je veganski pasulj bio loš ili su oni stvarno dobro svirali? Ja bih rekla da je ovo drugo i da su Subotici nedostajale Zeke!

Oko 23 časa red je došao na dugo očekivani pankburaški sastav Zbogom Brus Li. Dok sam bila dete kod kuće su mi puštali njihov album Hogli Vogli Rok i oni su bili jedan od prvih bendova sa kojim sam se susrela i zbog kojih sam zavolela pank. Zbog toga mi i danas bude drago kada ih čujem. Iako sam Hogli Vogli Rok nažalost odavo prestala da slušam, ostalo verovatno neću. Odsvirali su dvadesetak pesama, od Živeti bogato preko Vatra ljubavi, Ja te volim a ti si kremašica, Tuča u kafani, obrade pesme Alkohol i žene do pesme posvećene FK Vojvodini Pevaju svi. Naravno, bez Kokainke nastup nije mogao da prođe kao ni bez Nikad nemoj plakati, Kraj Jezera i Život je lep, pogotovo što su svirali u Subotici, a zna se ko je iz Subotice. Uz najavu za pesmu Ladi Ladi Lom počela je buka iz publike Marta mi te volimo! Nakon čega je usledilo zajedničko pevanje uz šutku. Za kraj je simbolično odsvirana pesma 8 Samuraja a nama je bilo teško da ih pustimo da siđu sa bine. Sve vreme sam očekivala da će biti odsvirana i pesma Ukleti salaš ali nažalost nije, nadam se da ću je čuti uživo nekom drugom prilikom.

Za kraj su nastupile zvezde večeri, bend koji je podigao prašinu i stavio tačku na celokupan festival, Samostalni referenti. Obratili su nam se uz reči Malo vas je ali mislim da će nam baš zato biti strava! Nastup su počeli pesmom Guzz, dok nismo zajedno otpevali sledeću pesmu Ludilo verovatno su mislili da ne znamo ni jednu pesmu. Vidno su se iznenadili i nastavili da praše uz Svet samo za nas, Devedesete i Ne razumeju. Dok smo došli do pesme ItalianSka, shvatila sam da skoro više niko ne stoji u mestu, čak su i organizatori počeli da đuskaju. Uz Crtu su već polako počeli da nam pucaju glasovi ali smo rešili da Referentima ostavimo poslednje atome snage. Nakon pesme Paradoks smo đuskanje nastavili uz dobro poznati Rocksteady. Dižem glavu ka bini i vidim da se nešto dešava, pokazuju im da mogu da odsviraju još jednu pesmu i da nemaju više vremena. Svi smo počeli da urlamo kako ne može još uvek da bude kraj. Na svu sreću organizatori su odobrili još tri pesme a sa bine se čulo Mi ćemo da vam sviramo, možda će i da vas hapse zbog toga, na šta je odgovor publike bio Neka hapse! Nakon našeg pristanka da nas hapse jer hoćemo još da slušamo Referente usledile su pesme Život je san, po izboru publike Žene i vino i zajednički iz sveg glasa, srcem Za neke nove ljude. Samostalni referenti su zadovoljni i zahvalni sišli sa bine a mi preumorni, bez glasa, prljavi i srećni otišli ka izlazu. Sigurna sam da je ovo jedan od boljih nastupa a legenda kaže da se prašina ispred bine još nije spustila od našeg igranja uz ska.

Oba festivalska dana su bila za pamćenje, kako dnevne aktivnosti tako i muzički deo. Odlična organizacija, najadekvatnija lokacija, divni ljudi, lepo mesto za kampovanje, edukacija i zabava na jednom mestu. Vredelo je doći u Suboticu, vidimo se sledeće godine!