Exit Festival 2019 – dan 1. – Buđenje plemena

Prvi dan devetnaestog izdanja najboljeg festivala u Evropi započet je, iz naše vizure, nastupom grupe 65daysofstatic. Reč je o britanskom eksperimentalnom sastavu, koji proteklih godina beleži značajne kritike i reakcije. Nastup je otpočeo u 19 časova i 15 minuta. Iznenađujuće beše videti pozamašan broj pristiglih, koji se besprekidno povećavao. Beše jasno da ljudi dolaze zbog nastupa grupe The Cure, koji je po završetku nastupa 65daysofstatic sledio. Elem, grupa je priredila i više no pristojan obred inicijacije, a svojim autorskim radom i predstavljanjem istog verujem da je malo koga ostavila ravnodušnog. Nastup ove grupe bio je relativno statičan, ali, posmatrano u okvirima tehničkog konteksta – besprekoran. Izvanredna usviranost, kreacija koja vozi prisutne, razoružava svake sumnje i bojazni. Grupa posredstvom muzike svedoči o beskonačnostima kreacije, zvuka i harmonije.

IMG_2767

Potom se remapiramo na Explosive Stage, namenjen za sladokusce furiozne gitarske muzike. Zatičemo negotinski alternativni rok sastav Sickter, koji uveliko emituje svoje frekvencije. Moram da priznam da sam se začudio odluci da, u načelu, alternativna rok grupa nastupi na bini ipak namenjenoj za malo ekstremnije sadržaje. Elem, nastup Sicktera ispratili smo od medijalnog dela. Zatičem dvadesetak pristiglih, klizavo tle Explosive-a. Grupa svira izvrsno, ali smatram da aspekat vizuelne neuverljivosti nije uspeo da među malopristiglima izmami ništa drugo no kakofonične, mlake aplauze. Grupa je predstavila materijal sa debitanskog dugosvirajućeg izdanja, koje uveliko publikuje sukcesivnim metodom. Imali su veoma dobar zvuk, a, istakao bih gitaristu koji je imao neverovatno lep ton svog instrumenta te pružio odličnu emitaciju svojih rola.

IMG_2794

Nakon Sickter-a, težište zbivanja ponovo biva preneseno na Main Stage, gde je u 20 časova i 30 minuta najavljen nastup jednog od najvećih muzičkih sastava ikada, engleskih gospodara mola – The Cure. Pristižemo i zatičemo klaustrofobičnu nastanjenost pred Main-om. Nastup je kasnio petnaestak minuta, usled finalnih provera pred nastup velikana. Deus ex machina! Počinje kiša, koja rapidno gradira i pretvara se u nesalomiv pljusak. Avaj. Čini se da staje, i, kada se napokon ponadaš da je prestala, ona se ponovi, jednakim intenzitetom. To je u mnogome destabilizovalo prisutne koji, vođeni rečima vremenskih prognoza, nisu poneli nikakvu zaštitu, te mučki kisnuli. No, da se vratimo na ono ključno. U 20 časova i 45 minuta The Cure stupa na binu te uz gromoglasne ovacije prisutnih otpočinje svoj set. Otvaraju numerom Plainsong, koju nizom prate čuvene Picture of You, High, A Night Like This, Just One Kiss. Bend zvuči nestvarno, a šarmantni Robert Smith i dalje emituje izvanredne role posredstvom svog vokala. Potom je usledio vanvremeni hit Lovesong, koji je publika horski otpevala tokom čitavog trajanja. Beše zaista romantično, kolektivni ples na kiši, šarm u vazduhu. Slede numere Last Dance, Burn, Fascination Street, Never Enough, Push, In Between Days, Just Like Heaven i mnoge druge. Koncert je okočan oko dvadeset tri časa. The Cure je sinoć prisutnoj publici na Main Stage-u pokazao koliko je značajan. The Cure je kulturno dobro svih nas, i na svojevrsan način predstavlja neizostavni kulturni obrazac čovekove evolucije. Sinoć smo taj obrazac percipirali u divnim okolnostima koje su, verujem, samo doprinele da engleski velikani prirede nastup za pamćenje.

IMG_3097

Nakon ovog grandioznog performansa, selimo se na Future Shock binu, jedan od najmanjih stejdževa na festivalu. Oko 22 časa i 50 minuta, pobednici ovogodišnjeg Bunt rok festivala, beogradski alternativni rok sastav Lagana sreda počeo je da emituje zvuk. Iako, saodnosno prostornom kapacitetu i okolnostima logične prirode, bejah skeptičan, beše dakako pristojan broj posetilaca. Grupa poseduje unikatnost, zvuči veoma dobro i predentuje da postane značajan participant alternativnog muzičkog neba. Sviraše veoma kratko, oko pola časa. Ipak, i to beše dovoljno da bend priredi dobar nastup, te da prisutnima pokaže svoje kapacitete koji, tvrdim, nisu skromni.

IMG_3254

Sledi rubrika posvećena trep izvođačima na Cockta Beats bini. Trep, relativno nova tendencija dijalektike rep zvuka, postao je vodeća muzička matrica na opštem planu, te nesumnjivo aktuelan i savremen kulturni obrazac. Iako postoji xyz debata o kvalitetu, estetici i aspektima koji čine ovaj podpravac hip hop kulture, fakat je da isti malo koga ostavlja ravnodušnim. Oko 22 časa i 30 minuta na scenu je izašao mlađani predstavnik ovog pravca – sastav Buntai. Nikada ranije nisam slušao ovaj bend, te sam želeo da okusim i ovaj muzički aspekt koji festival nudi. Buntai čine klinci, koji, iako veoma mladi, priređuju ozbiljan šou i neverovatno uspešno komuniciraju sa masom, koje je bilo iznenađujuće krcato! Publiku su, jasno je, činili mladi ljudi. Buntai je svoj set izveo prezentujući debi album. Svojevrsni highlight beše mosh pit koji se dogodio u finalnom delu njihovog nastupa. Sinoć ih je pratila pank energija, a paralela koja sa pankom koja se stvara biva mi sve rezonoljubivija. Energični, komični, atraktivni, momci su napravili veoma dobar posao sinoć.

IMG_3281

Potom ih zamenjuje Apollo Gang. Ekipa mladih banjalučkih trepera koju predvodi sve uspešniji mladi izvođač Klinac. Publika je okupirala ne tako veliki prostor oko stejdža. Usledio je set njegovih najpoznatijih pesama – 7 dana, U sumrak, Tišina, Ne mogu da se naviknem, Svetla, Korak ispred. Publika horski peva sve poznate numere, čini se kao da prisustvujem velikom koncertu u mikro formatu. Potom je usledio deo u sklopu koga su ostali Apollo izvođači izvodili svoje numere. Tu je već intenzitet reakcije naglo opao, ali, i dalje beše krcato. Smatram da bi bolje formirana setlista, odnosno promišljeniji raspored Klinčevih numera rezultirao konzistentnijom reakcijom. Ne ljubim poetiku ovih momaka, ali je hype koji se već dve godine stvara i intenzivira oko njih zaista neminovan podatak.

IMG_3383

Na Fusion Stage-u nastupao je čuveni engleski sastav The Selecter. Utemeljivači ska revival zvuka. Grupa koja egzistira impresivnih 40 godina. Da, da. Iako nisam ljubitelj ovakve muzičke ekspresije, ne mogu da opovrgnem kvalitet i značajan uticaj koji fanovi festivala prepoznali i u njemu uživali. Neke od numera koje su predstavili bile su Three Minute Hero, Out on the Streets, Facing Situationst, Frontline, Breakdown, Murder, Missing Words i druge. Grupa ima šarmantan, energičan zvuk, starog kova, koji je za sladokusce gorespomenutog žanra melem za uši. Pesme behu praćene uvodima i komentarima apropo feminizma, aktuelnih politički zbivanja, problemima (ne)jednakosti i sličnog.

IMG_3561

Na Main-u je sa, cirka, polučasovnim kašnjenjem otpočela tradicionalna ceremonija otvaranja. Kako je slogan ovogodišnjeg izdanja reč Tribe, odnosno pleme, estetika na bini, performeri, bili su saodnosni kontekstu istog. Sa bitnim osvrtom na plemena, porukom o očuvanju prirode i društva, plesači, obučeni u odela od plastike, priredili su inicijacijski ples koji je sledio tradicionalni petominutni veličanstveni vatromet, koji je, barem na kratko, okupirao pažnju svih nas prisutnih.

Poslednji izvođač mog dnevnog menija beše legendarna beogradska reperka Sajsi MC. Nastup je otpočeo u 3 časa i 30 minuta iza ponoći. Iako bejah vanredno umoran i željan sna, nastup Sajsi me je radovao. Sajsi, Tijana i DJ BKO priredili su sinoć nastup spektakularnih razmera. Svetskih razmera. U svom pedesetominutno performansu Sajsi nas je provozala kroz svoju višegodišnju diskografsku istoriju, hitovima poput Antifa kučke, Kod tvoje devojke, Nadrkano hodanje i mnogim drugim. Apsolutna dominacija i demonstracija sile, a u bitnoj meri noseći epitit kulturno. Sajsi MC je unikatna pojava na domaćoj sceni, a sinoćni nastup tera me da svima preporučim da posetite neki predstojeći.

IMG_3798