E Play u Novom Sadu: Danas nam je divan dan!

Nakon neoprostive izveštavačke hibarnacije, napokon sam pronašao vreme da napustim taj beznadežni, začarani krug, u koji nehotice upadoh. Intenzitet moje inaktivnosti toliko je snažan, što se najprikladnije ogleda u činjenici da sam imao neprilike prilikom logovanja na svoj profil, na portalu. Elem, kada je razlog tome koncert popularnog beogradskog alternativnog rok sastava E-Play, a pritom se samom događaju pridodaju svečani, slavljenički epiteti, plezir i radost apropo istog, dobri predosećaji bivaju sve intenzivniji i snažniji. Koncert je održan u novosadskom pabu Lazino Tele.

Iako početak koncerta beše najavljen za 22:30 časova, isti se, kako to obično biva, kao svojevrnosno nepisano klišeirano pravilo, nije realizovao u dato vreme. To je, takođe, bilo kristalno jasno i posetiocima sinoćnjeg koncerta, jer su isti intenzivno pristizali tek u to vreme, pa, i kasnije. Nakon plejade rokenrol klasika, dolazi vreme za prvog izvođača, koji je bio u funkciji predgrupe, odnosno specijalnih gostiju. Lokalni rokenrol sastav, Monohrom, stupio je na scenu Teleta u, cirka, 23 časova 15 minuta. Rad ovog sastava mi od ranije nije bio poznat, te smo se juče po prvi put susreli, zvukom u uši. Reč je o grupi koja svira ortodoksni rokenrol, sa izvesnom dozom koketiranja sa pank zvukom. Sinoć su momci prisutnoj publici predstavili autorski rad sa svog istoimenog debitanskog dugosvirajućeg izdanja, publikovanog tokom 2016. godine. Korektan nastup, korektna svirka, stabilan, uigran i sinhronizovan performans momaka, ali bez potrebnog X faktora, barem za moje preferencije. Fali energije i fali scenske uverljivosti, koja slušaoca razuverava sumnji o realnoj pasiji ovih momaka. Dobronameran savet – poradite na tome. Bend poseduje sve relevantne kvalitete, u tehničkoj konotaciji performarnsa. Sve to treba začiniti i zdravom dozom scenskog nastupa. Naposletku, nakon polučasnovne izvedbe, sastav se zahvalio prisutnima na podršci, te je istupio sa scene.

Štafeta je predata zvezdama večeri. Nakon petnaestominutne pauze, slavljenici behu spremni. Dvadeset godina. Čoveče, podatak zvuči totalno neverovatno. Kada toj činjenici pridodamo i onu da potpisnik ovih redova ne broji ni toliko godina, ista postaje još čudnija. No, E-Play. Kako uopšte ilustrovati rad ove atipično sjajne grupe? U nizu impresivnih epiteta, koji godinama krase ovaj sastav, oni, meni najvažniji svakako su iskonska pasija, spremnost, doslednost i istrajnost. Sastav čine pravi hazarderi, spremni i svesni da se bore za svoj san i viši cilj, odnosno ideal muzike i umetnosti. Dvadeset godina intenzivnog inaćenja prosečnostima koje nam se bezmalo svakodnevno mučki isporučuju. Ljudi, svaka čast!

Nastup otpočeli su nekoliko minuta iza ponoći, atmosferičnim instrumentalom naziva Sedam. Eklektičan, svemirski zvuk već prvim odsviranim tonovima biva propraćem ekstazičnim plesom publike. Sastav je sinoć prisutnu publiku provozao kroz sva svoja dosadašnja dugosvirajuća izdanja. Svojevrsno greatest hits izdanje, a, kako i ne bi bilo, kada je i sam povod tako veličanstven. Nižu se numere Heroj, U sumrak, Bez reči, Ovde, Sramota, dok publika neumorno otpozdravlja i reaguje na svaki odsvirani ton, darujući, tako, osmehe članovima benda. Pravi rođendanski poklon, vredan truda i borbe. Dakle, prilično fin stepen interakcije se sinoć dogodio, razmena energije oba fronta bila je itekako prijatna i vredna velikog povoda.

Premda se koncert realizovao u pabu, što svakom iole atipičnom slušaocu donosi upitnik o kvalitetu zvuka, odgovorno tvrdim da je postignuti zvuk u klubu bio prilično dobar. Naravno, kakav bi to rođendanski koncert bio, a da ne bejahu odsvirane i popularne numere, poput pesama Loš dan, Retrovizor, Ljubica, kao i novih, ne tako davno publikovanih numera Srešćemo se neki drugi put i Da budemo samo dobro. Naravno, rođendanska pesma, bez ijedne sumnje, biva horski otpevana lična karta ovog sastava, numera Divan dan. Neobjašnjivo dobra atmosfera bila je prilikom izvođenja ove numere. Za mene, totalno katarzična. I, bi divan dan, ali, ovoga puta, za sve nas. Regularni deo koncerta sastav je okončao furioznom numerom Vremeplov. Ipak, volja publika za bisom beše toliko snažna, te se sastav vratio na scenu i, u okviru istog, odsvirao još dve numere: Prvi pogled tvoj i Words/wicked. Nakon jednoipočasovne izvedbe, uz ovacije prisutnih fanova, bend je okončao nastup.

e-play 20 godina

Ukoliko formula za uspešan rad muzičke grupe egzistira, reper istoj svakako bi mogao biti modus dejstva grupe E-Play. Sjajna izvedba, svirački stabilna, sinhronizovana do ekstrema, a, opet, itekako spontana i prirodna. E-Play potpuno opravdano već godinama nosi reputaciju eminentnog rokenrol sastava u našoj zemlji, a, sinoć predstavljenim performansom, navedena teza biva nepobitno dokazana.

Prethodni tekstSaša Otašević (Pogonbgd): Drago mi je što imamo sa kim da podelimo našu priču
Naredni tekstTri kapljice novim spotom najavljuju album!
Zdravo. Moje ime je Milan Mazinjanin. Dvadesetogodišnjak. Inđijac u Novom Sadu i Novosađanin u Inđiji. Student srpske književnosti na Filozofskom fakultetu u gorespomenutom gradu (čitaj: Inđija nije grad). Multimedijalni delotvornik. Novinar PRIS portala, (delimično) od njegovog postanka, što, u ovom trenutku, broji tri godine, ili više, u zavisnosti od toga u kom trenutku ti, čitaoče, budeš konzumirao ove redove. U tom slučaju, revidiraj i moju starost. Dakle, osim Jovana, jedini preživeli član od početka rada našeg portala. Rokenrol kulturom opčinjen od najranijeg perioda postanja. Muzikom se, u (skoro) svim pojavnim oblicima, bavim skoro deceniju. Ovde ću završiti, jer svoju privatnost volim da doživljavam doslovno, a i rekoh dovoljno. U umetnosti sam oduvek bio veoma zahtevan, a u muzici naročito. Ako nema istine, ne zanima me. Imajte to u vidu.