Dvadeseti rođendan Elementala proslavljen u Beogradu: Nama treba nešto glasno, nešto još glasnije od nas!

Stihovi pesme Ljuljaj brod mi se vrte po glavi dok jurcam da stignem do SubBeernog centra. Zlu ne trebalo – opet kasnim, sve usput psujući BusPlus kontrolu. Propustila sam prethodni koncert Elementala, pa ovaj vala neću! Da ne grešim dušu, nije samo sistem kriv, kasnila bih i na sopstvenu sahranu. Verujem da ću se ovom rečenicom ponavljati dugo još. Krenula sam sama, tako da ovaj put neću biti razapeta na krst što kasnim, ali na moje iznenađenje red ispred Sabbeernog centra je bio maltene do Dvorištanceta. Taman da privedem pivo kraju i uđem u klub.

Unutra je već bilo prepuno, toliko da sam se jedva sama provukla do bine. Ispred bine me je dočekala grupa veselih devojaka, kako same sebe nazivaju. Shvativši da sam došla sama ponudile su me pivom i đuskanjem. Žive bile! Elemenatal je izašao na binu uz ciku, vrisku i pesmu Da l’ sjećaš se. Nostalgija i nežnost, kakva Remi jeste. Prvo rođendansko veče su posvetili blažim pesmama i laganom tempu, verovali ili ne. Međutim, sinoćna publika i sinoćna energija je bila sve samo ne blaga i lagana. Pogotovo moje novo društvo aka vesele devojke. Ne pamtim kad sam otišla na neku svirku bez da sretnem bar nekoga koga poznajem, zaista ne pamtim. Na ovoj svirci je to bila prednost jer sam se toliko raspilavila da su mi suze pošle na dve pesme. Ali ni reči, molim vas. Pesmu Malena, koju vezujem za neki deo odrastanja i prelaza iz osnovne u srednju školu, nisam mogla da prećutim. Mislim da sam baš tad i izgubila glas, a i deo ajlajnera. Mada, moram priznati, nešto što me je potpuno diglo na noge je pesma Male stvari. Nešto što svi mi zaboravljamo iz dana u dan, i nešto na čemu bi trebalo da budemo zahvalni i što bi trebalo da nas učini srećnim, to su zaista one male stvari. Elemental je zapisao i otpevao tu suštinu u celih 4 i po minuta. U nekom trenutku su najavili još samo 3 pesme do kraja. Prva reakcija je bila haha važi, pogled na sat u tripu da je prošlo tek 20 minuta, kad ono… Skoro ponoć. Lupih sebi par šamara i skapirah da ljudi verovatno zaista žele da se vrate u krevet i odmore. Ali nesebični, kakvi zaista jesu, posvetiše nam još nekolicinu pesama. Na bis je prvobitno izašla samo Remi, hvaleći biografiju benda koju je napisao Marko Podrug Sve, samo ne romantika. Pesma koja je usledila bila je Romantika. I kako da ih ne volite? Koncert su zatvorili pesmom Goli i bosi koja nas sve de facto opisuje, na jednom apsurdnom i veselom prizvuku, noseći ozbiljnu težinu današnjice.

IMG_3641-Edit

Lično ne mogu završiti izveštaj bilo kojom rečenicom no ovim njihovim stihom a nama treba nešto glasno! Nešto još glasnije od nas! Hvala na divnom đuskanju! Ko god išao na drugi dan rođendanske žurke, želim lep provod!