Donosioci vatre – Septicflesh u Beogradu!

Kakav koncert, prijatelji! Ne samo da smo sinoć imali priliku da čujemo čak četiri benda, nego i to kakva četiri benda! U CZK Božidarac sinoć je održan koncert bendova XaonDiabolical, Krisiun i Septicflesh.

Dugo sam čekala ovaj događaj, iako sam sastav Septicflesh već slušala jednom prilikom, i to na slovenačkom festivalu Metaldays 2016. godine. Kako ih slušam dosta privatno, nije bilo razloga da propustim ovu priliku. Ono što jesam propustila jeste, nažalost, nastup švajcarskog melo/death benda Xaon, budući da sam u trenutku kada su otpočeli nastup još uvek bila na poslu. Ne sumnjam da su održali odličan nastup, iako tako rano još uvek nije bilo mnogo publike u sali. To mislim prosto iz razloga što kada sam stigla na nastup narednog benda, Diabolical, još uvek nije bilo publike na nekom zavidnom nivou. Dosta njih je stajalo ispred, pričajući sa društvom na puš-pauzi, kako to obično biva. Momci iz sastava Diabolical su u trenutku kada sam ušla unutra uveliko ozbiljno prašili na bini.

IMG_1649

Diabolical dolazi iz Švedske i svira kvalitetan blackened death koji je dobro zvučao uživo, a momci su bili puni energije. Nisam ih ranije slušala privatno, pustila sam par stvari da čujem pred koncert i zvučalo je prilično obećavajuće. Tako je prošao i koncert, obećavajuće da će nas možda uskoro posetiti opet. Možda čak i kao hedlajneri nekog narednog događaja, mada publika koja kod nas sluša ovu vrstu metala nešto nije naročito velika i uvek se razočaram, kao pripadnik iste, brojčanim stanjem. Lično znam da nas je mnogo više nego što se to može videti na koncertima i ne znam zaista šta je razlog redovnoj neposećenosti.

IMG_1755-Edit

Krisiun je usledio nakon male pauze, a do tada se prostor već malo bolje popunio. Valjda u skladu s time što su oni ipak poznatije ime. Ovaj sastav dolazi čak iz dalekog Brazila i svira tačno ono što se očekuje od brazilskih metalaca, sirov death metal sa primesama thrash-a. To nije nigde zvanično navedeno o bendu, ali meni poprilično vuku na taj neki miks. Iskreno, Krisiun je sinoć od svih sastava najviše odudarao, te nisam sasvim sigurna da su oni bili najbolji izbor za turneju, ali neću ulaziti u razloge zašto je Septicflesh baš njih odabrao. Svakako mi je drago da su počastili beogradsku publiku dobrom svirkom. Daleko od toga da sam potpuno imuna na slične sastave, čak suprotno budući da odrasla sam uz to, ali u ovom slučaju ima nešto u Krisiun-u što mi ne odgovara. Možda je to vokal, možda dikcija, ali zvuk nije sigurno. Njihov zvuk je ozbiljan materijal za headbang, to je neosporno. Uprkos ličnim preferencijama, Krisiun je sinoć održao ozbiljnu svirku i ne sumnjam da je njima bilo lepo kod nas, a videlo se i da imaju fanove u prvim redovima.

IMG_1995

Što se tiče zvezda večeri, Grka Septicflesh, e njih već nisam mogla da dočekam. Na binu su u međuvremenu postavljeni panoi sa prikazom dobro poznate zmije sa albuma Codex Omega. Društvo s kojim sam bila me je povuklo u centar, bliže bini, a ne pamtim kada sam poslednji put bili u žiži zbivanja. To je probudilo neki osećaj od ranije, iz mlađih dana, kada sam se sama gurala da budem što bliže bendu, pa makar bila sama u masi. To se u međuvremenu nekako neprimetno promenilo i počela sam zapravo da bežim od mase, guranja i šutki. Ono što mi nije nedostajalo je prolivanje piva po našim glavama od strane preterano euforičnih persona, a što je sinoć bilo neizbežno budući da sam stajala gde jesam. Do kraja nastupa sam ipak završila negde sa strane, u dobro poznatoj zoni komfora. Momci su vidno bili puni energije,a frontmen Spiros, koji je jedna neopisiva i mnogo gotivna figura, je konstantno komunicirao sa publikom, najavljivao numere, pitao da li imamo još energije, nazivao nas prijateljima, braćom i sestrama. Nastup nije bio mnogo dugačak, ali uzimajući u obzir da je ovo bio maltene mini festival sa 4 benda, možda je i dobro što nije trajao duže, bilo bi već previše. Ono što je mene oduševilo da čujem behu numere Portrait of a Headless Man, Martyr, Enemy of Truth, Prometheus i Dante’s Inferno. Publika je neumorno skandirala naslov pesme Anubis, koja beše konačno izvedena kao pretposlednja. Spiros je zahtevao da melodiju pevušimo zajedno tokom cele pesme i na tom polju ga nismo izneverili. Svakako mogu zaključiti da je kružilo dosta pozitivne energije i ja, nepopravljivo, već želim opet da vidim ove grčke death metal legende koje su sinoć dobrano izdominirale.

IMG_2034-Edit

Prethodni tekstSepticflesh, Krisiun, Diabolical, Xaon @ CZK Božidarac, 29.3.2019.
Naredni tekstSharks Snakes & Planes, Čupavci @ SoulPeddler, 29.3.2019.
Moje ime je Bojana Prašović. Odrasla sam u Beogradu, gde živim i radim i danas. Moja pasija je slušanje alternativne muzike, sa akcentom na ekstremnom metalu. Kako sam odrasla u kućnoj atmosferi gde se nije ni slušalo ništa drugo, sem dobre muzike (mama je klan Maiden, dok je ćale više klan Priest, a Metallica im je, pored mnoštva drugih bendova, zajednička ljubav), pa onda možete zaključiti zašto i kako sam počela da slušam metal. Postala sam deo ovog finog tima, jer od malena gajim ljubav prema muzici, iako nikada nisam imala afiniteta da zapravo naučim da sviram neki instrument i tako doprinesem muzičkoj zajednici. Stoga sam zaključila da je izgleda jedini način da pišem o istoj. Od fakulteta sam završila Filološki, smer Skandinavistika (glavni jezik- norveški). Većina mojih omiljenih bendova potiče iz Skandinavije, te to i nije mnogo čudno. Moji izveštaji su uglavnom bazirani na ekstremnijem i mračnijem muzičkom ukusu, te slabo od mene možete očekivati izveštaje sa, recimo, punk ili reggae događaja. Kako mi nažalost obaveze ne dozvoljavaju drugačije, uglavnom sam PRISutna samo na beogradskim svirkama i događajima.