Deathrashing u Dvorištu

U Novom Sadu ima malo klubova posvećenih tvrdom zvuku. Većina je ili pozatvarana ili se upustila u druge, da se ne lažemo, unosnije vode. Međutim, noćni bar Dvorište, u samom centru grada, iza Srpskog narodnog pozorišta i dalje radi. Prizemlje kluba je osmišljeno kao klasičan bar, sa šankom, stolovima za sedenje i stolom za bilijar, dok je podrum opremeljen binom rezervisan za nastupe mnogih metal i rok bendova koji su se tu našli tokom godina.

Malo posle 9 sati, čast da otvori događaj je pripala mladom black thrash bendu Riverroth. U pitanju je veoma mlada ekipa, koja posle nekoliko izmena u postavi, odnedavno radi kao trojac predvođen osnivačem, Strahinjom Jankovićem, koji vrši dužnosti bas gitare i vokala. Svoj nastup otvaraju sa laganijom obradom Darkthrone-ovog Quintessence-a, zatim ubrzavajući tempo Sodomovom Outbreak of evil. Sledi autorska pesma No Pain To Feel, na kojoj im se pridružio vokalista grupe Deathonation, Ivan Falb. Ređaju se obrade Venoma, Lich Kinga i Infernal Majesty-a, između kojih su ubačene i autorske pesme koje će se naći na prvom EP-u, Infernal Thrashing, za koji se očekuje da će izaći početkom sledeće godine. U njima se vidi nedostatak iskustva karakterističan za mlade bendove ali i veliki potencijal, naročito na polju solo gitare. Većina publike koja se našla u podrumu Dvorišta tokom njihovog nastupa je radila nešto što sam često imao prilike da vidim na svirkama u Novom Sadu, stajala i lenjo posmatrala šta se dešava na sceni. Izuzev nekolicine prijatelja benda koji su se pribili uz binu da ih maksimalno podrže. Nakon što su odsvirali svoj pola sata, pritom je publika ostala uskraćena za jednu pesmu sa set liste, napravili su mesta za beogradski speed metal sastav Kobold.

Kobold postoji od maja 2015. i iza sebe imaju jedan EP i debi album koji izlazi početkom sledeće godine. Još jedan trojac, sa izuzetno talentovanim Eliom Rigonatom, pevačem benda Merciful Angel i sopstvenog solo projekta na poziciji vokala i solo gitare. Počinju energično, numerom Die Hard sa debi EP-a Madman’s Overture. Zatim se ređaju numere sa predstojećeg albuma pod nazivom Death Parade. Istoimena pesma, zatim Random Act Of Violence, na kojoj polako kreće da pristiže publika i stvaraju se prve šutke, dok su gotovo sve pesme ispraćene headbang-om. Kod Kobolda najviše dolazi do izražaja Eliov izuzetno visok vokal. Uvežban, sa neverovatnom kontrolom glasa, izdiže se iznad ostalih instrumenata i daje drugu dimenziju onome što ovaj bend ima da ponudi. Zaista vredno slušanja. Osim klasičnog speed metala, bend je pokazao da se snalazi i u domenima groove-a pesmom Headless Horseman, a odmah posle te je bila odsvirana i adekvatno nazvana Thrill for Speed. Inovativnost tu ne prestaje, nastavila se krajem nastupa, kada su i bubnjar Sergej i basista Savo dobili priliku da pokažu svoje vokalne sposobnosti.

Ono što je Kobold uradio sa atmosferom na svom nastupu, Scavenger je doveo do vrhunca. Počevši sa atmosferičnim introom, napravili su sjajan uvod za neverovatan nastup pun energije, šutki, stagedive-ova i crowdsurfing-a, u relativno uskom podrumu Dvorišta, koji je tad delovao mnogo širi nego što zapravo jeste. Svirali su mahom autorske pesme, uz obrade Death-a i Gojira-e, koje je publika prihvatila sa jednakim žarom kao i autorske. Potpuno drugačiji nastup u odnosu na Riverroth, nešto što dugo nisam video u svom gradu. Ovako jedna thrash svirka treba da izgleda! Što se samog benda tiče, u pitanju je još jedna mlada ekipa, koja je prošla kroz značajne promene postave, dovodeći Milana Mazinjanina (Nebula) na mesto vokala i basa, i Stefana Miloševića na lead gitaru, dok su ostala samo dva člana iz originalne postave, Marko Čizmar (bubanj) i Stanko Živković (ritam gitara). Iako članovi imaju u proseku 18 godina, već pokazuju ogromno sviračko umeće i svakako predstavljaju ime na koje bi valjalo obratiti pažnju u budućnosti. Ovaj nastup je ujedno predstavljao i prvu stanicu na njihovoj mini-turneji sa bendom koji je svirao posle njih, Haste.

img_4695
Scavenger @ Thrash With Us Festival, oktobar 2016.

Haste je bend iz Vrbasa kog je nažalost zahvatilo prokletstvo poslednjeg izvođača na reportoaru, kada se dobar deo publike već umori i polako napušta klub hvatajući poslednji autobus. Uprkos malom broju ljudi, koji se polako povećavao kako je nastup odmicao, bend se svojski trudio da se i tim malobrojnim koji su ostali predstavi u najboljem mogućem svetlu svojim autorskim radom, koji se zasniva na principima thrasha i speed metala. Njihov nastup nažalost nisam mogao da ispratim do kraja, ali se iskreno nadam da će na drugim deonicama svoje turneje imati bolju publiku nego sinoć.

Sveukupno, održana je veoma kvalitetna svirka na kojoj je bilo mesta za publiku svih uzrasta. Četiri posvećena i usvirana mlada benda čije vreme dolazi u najprikladnijem mogućem prostoru za tu vrstu događaja predstavila su se ove večeri. Scenario za poželeti.