Death metal veče u DOB-u

Posle dugačkog dana, punog obaveza, bilo je vreme za izlazak i punjenje baterija. Ove subote svi ljubitelji tvrđeg zvuka imali su priliku da čuju čak četiri benda u sali Amerikana Doma omladine Beograda. Iako spadaju u isti žanr, sva četiri sastava koja smo imali prilike da čujemo imaju drugačiji stil.

Napomenuću odmah da od svih imena na ovom mini festivalu death metala, od ranije znam samo za God Dethroned. Period kada sam ih slušala beše još u srednjoj školi, tako da sam slabo apdejtovana sam novijim stvarima. Međutim, bilo bi bez veze zbog toga propustiti ovakav događaj.

Sa početkom na vreme, prvi bend koji je stupio na binu beše Fractal Universe. Ovaj, čini mi se, najmlađi sastav te večeri svira progressive/technical death metal. Slabo sam imala prilike da bend ovakvog podžanra čujem uživo, pa je meni njihov zvuk bio prilično osveženje u odnosu na ostatak priče. Nažalost, nisam stigla na vreme, na sam početak, a bend je svirao izgleda samo pola sata, te mi je krivo što nisam čula malo više. Retko se dešava da vam bude krivo kada propustite prvu predgrupu. Mada, kada razmislim malo bolje, u poslednje vreme možda više i nije tako. Ili se prosto odabir bendova podrške od strane hedlajnera poboljšao u poslednjih par godina. To kažem zato što mi sve češće ostavljaju baš ti prvi bendovi veći utisak, nego nekad sam glavni izvođač, što je bio slučaj i sinoć. Nakon malo istraživanja, videh da je ovaj francuski sastav zaista najmlađi, oformljen tek 2013. I pored toga momci zvuče sasvim solidno i čuje se da su usvirani i da znaju šta rade. Primetila sam da su pokupili simpatije tokom turneje i na nastupima pre beogradskog, a ono što je meni bilo interesantno na samom kraju njihovog nastupa jeste momenat kada su gitarista i basista sišli u publiku sa svojim instrumentima i prošetali se kroz masu ne prekidajući svirku. To je jedan od momenata koji vas zbliži sa bendom, smanjujući daljinu između publike i bine, pa iako zvuči kliše, meni je sve to ipak milo. Ove momke ću sigurno nastaviti da pratim.

Sledeći po rasporedu behu momci iz benda Thulcandra. Moram da spomenem da se satnica pratila i da su svi izvođači nastupili kada je najavljeno, uz koji minut gore-dole, ali zaista neprimetno. Tako da to pohvaljujem. E sada, Thulcandra mi se večeras najviše svidela, posebno jer sviraju melodic black/death metal. Nisam znala šta da očekujem, budući da ih ne znam od ranije, ali nakon što mi prijatelji rekoše pred sam nastup da jako podsećaju na švedski Dissection, čiji sam veliki fan, nisam mogla a da to ne čujem u njihovom zvuku. Zaista zvuče kao njihova, da ne kažem bleda kopija, ali recimo light varijanta. Što i nije tako loše, jer nije kao da ćemo ikada moći da vidimo i čujemo Dissection uživo iz očiglednih razloga. Još jedna zanimljivost je ta da je frontmen ovog sastava Steffen takođe i frontmen Obscure, a ne znam da li sam do sada bila na događaju u kome je jedan čovek nastupio sa dva benda za jedno veče, pa sam prijatno iznenađena tom energijom i idejom.

Nakon manje od 45 minuta svirke prethodnog sastava i pauze od petnaestak, na binu su se popeli veterani God Dethroned. Ovaj holandski sastav svira blackened death metal, u čemu takođe prilično uživam. Najuzbuđenija sam bila da njih čujem, jer kako već rekoh, njih znam iz mlađanih dana, iako su to sada već njihove stare stvari. Nažalost, od tih starih stvari koje ja znam i koje sam se nadala da čujem, retko šta od toga su izveli. Naravno, kako to uvek bude, fokus je bio na novom albumu Illuminati koji na ovoj turneji i promovišu, zajedno sa Obscurom koja je radila isto. Moram da pohvalim i zvuk koji je bio skoro savršen tokom cele večeri, tako da hvala toncu. Brutalan nastup koji je uključivao i neumorne šutke i circle pit-ove, od čega prva dva behu ohrabrena od strane frontmena Henrija. Nekako sam se nadala da obnovim gradivo sa dva albuma koja sam najviše slušala svojevremeno, a to su Into the Lungs of Hell i The Lair of the White Worm, ali normalno je i da posle toliko vremena bend svira novije stvari na lajv nastupima, a mi ako ih do tada nismo ispratili sa tim stvarima, ko nas šiša. Sasvim legitimno.

Biću iskrena i reći sledeće – za mene je ovde koncertu mogao da dođe kraj, iako će me fanovi Obscure gotovo sigurno osuditi zbog ovih reči. Da li je četiri benda puno, ili sam ja bila umorna nakon prebukiranog dana, ali mi glavne zvezde večeri nešto nisu legle. Prvo, tokom numere koja je otvorila set i naredne, zvuk kao da je bio prilično stišan. Ubeđena sam da je prethodni bend bio glasniji. Tako da sam se tokom prve dve pesme dosta naprezala da čujem. Nažalost, ni samim muzičkim stilom nisam bila preterano oduvana, iako su ovi Nemci dali sve od sebe i bili i dalje puni energije, i pored toga što su poslednji bend večeri i što je pevač već nastupio sa Thulcandrom. Naravno, sve je ovo subjektivno i publika koja je bila tu do samog kraja evidentno je bila najaktivnija tokom nastupa Obscure, što mi je pokazalo da je tu bilo dosta fanova, za razliku od mene koja nikada nisam slušala ovaj sastav. Zašto – ne znam, da li mi nije pao pod ruke ili šta već, iako pripada podžanru metala koji intenzivno slušam. Posle nekoliko početnih numera, počela sam da gubim energiju i koncentraciju, te smo se povukli u ćošak da sednemo i odmorimo noge. Nemam običaj da pišem loše o nastupima i izvođačima i daleko od toga da je njihov koncert bio nekvalitetan, a i sigurna sam da fanovi to ne misle, već prosto možda nisu moja šoljica čaja. Imala sam utisak da je previše svega, da ne mogu da uhvatim gde pesma počinje i gde se završava, da se zvuci prepliću, a ni horske deonice mi se nisu preterano uklopile u celu sliku. Nasuprot tome, onaj ko je došao najviše zbog njih, sigurno je kući otišao zadovoljan i pun utisaka, a ja sam u polu-uspavanom stanju, nakon sto se nastup završio oko 15 minuta do ponoći, požurila na noćni i usput maštala o krevetu. Ipak, sve je bilo na svom mestu i volela bih da češće dobijamo ovakve mini festivale u okviru underground-a kao ove subote, jer se tu za svakoga nađe po nešto. Takođe i zbog činjenice da imena koja su nešto veće i jače u ostatku Evrope nas često zaobilaze, pa bi bio red da se i taj začarani krug prekine.

Prethodni tekstObscura, God Dethroned, Thulcandra, Fractal Universe @ Dom omladine Beograda, 22.2.2020.
Naredni tekstNBG promoviše novi album u Multimedia Music Record Store-u
Moje ime je Bojana Prašović. Odrasla sam u Beogradu, gde živim i radim i danas. Moja pasija je slušanje alternativne muzike, sa akcentom na ekstremnom metalu. Kako sam odrasla u kućnoj atmosferi gde se nije ni slušalo ništa drugo, sem dobre muzike (mama je klan Maiden, dok je ćale više klan Priest, a Metallica im je, pored mnoštva drugih bendova, zajednička ljubav), pa onda možete zaključiti zašto i kako sam počela da slušam metal. Postala sam deo ovog finog tima, jer od malena gajim ljubav prema muzici, iako nikada nisam imala afiniteta da zapravo naučim da sviram neki instrument i tako doprinesem muzičkoj zajednici. Stoga sam zaključila da je izgleda jedini način da pišem o istoj. Od fakulteta sam završila Filološki, smer Skandinavistika (glavni jezik- norveški). Većina mojih omiljenih bendova potiče iz Skandinavije, te to i nije mnogo čudno. Moji izveštaji su uglavnom bazirani na ekstremnijem i mračnijem muzičkom ukusu, te slabo od mene možete očekivati izveštaje sa, recimo, punk ili reggae događaja. Kako mi nažalost obaveze ne dozvoljavaju drugačije, uglavnom sam PRISutna samo na beogradskim svirkama i događajima.