Crni petak u Festu

Oni koji vole ekstremnu muziku su sinoć imali svoju zanimaciju u vidu svirke nekih od najjačih domaćih blek metal imena. Ova svirka je trebala da bude poslednji datum evropske turneje pod imenom Remnants of the Void na kojoj su trebali da nastupe bendovi Merrimack iz Francuske i domaći Kozeljnik i Zloslut. Iz nepoznatih razloga je otkazana cela turneja, ali su Kozeljnik i Zloslut ipak želeli da nastupe pred domaćom publikom. Lajnapu ovog koncerta su se priključili i domaći Kolac i Svartgren, kako bi ugođaj bio potpuniji.

Prvi na binu je izašao Kolac. Iako su relativno skoro nastupili na Festivalu srpskog podzemlja, čini se da je publika nezasita kad su oni u pitanju. Ako se neko pita zašto, odgovor na to pitanje može potražiti u njihovom scenskom nastupu. Momci su se odlučili za totalno pankerski pristup, i nisu im bili potrebni šminka i razna druga pomagala da bi napravili atmosferu. Svoj nastup su počeli pesmom U smrti zatečen, sa još uvek aktuelnog albuma pod imenom Zauvek crni. Iako je, po dobroj, staroj tradiciji, za vreme nastupa prvog benda uvek skoro prazno, to nije smetalo malobrojnima da se zajedno sa bendom dobro zabave.  Ređali su se hitovi ovog benda poput The Deadliest of Plagues, Zauvek crni i Crvu slava.  Svoj nastup su završili pesmom Raskršten, koja je najpoznatija po svom refrenu Nikad krst, nikad Hrist koji su svi prisutni sa ushićenjem izgovarali pre, u toku, kao i nakon završetka pesme.

img_6865-copy

Sledeći je bio Svartgren. Ovaj put su predstavili svog novog bubnjara Aksinomantijana, poznatog po radu sa bendovima The Stone i Propast. Najviše izvedenog materijala je bilo sa prvog i, za sad, jedinog albuma, pod imenom Prazan grob. Nastup je otvoren pesmom Spremna su vešala, a za njom su se ređale Od pakla, Smrti, Reka i ostale. Bend je pružio profesionalan i tehnički kvalitetan nastup, ali postoji i minus u vidu statičnosti i totalnog odsustva scenskog nastupa, a to je ono što je na momente ubijalo atmosferu. Postojao je utisak zbrzavanja i otaljavanja, a to bendu ovog kvaliteta ne donosi dobro.

Čoveka koji se posle Svartgrena popeo na binu ne treba posebno prestavljati. Siguran sam da svi koji bar malo poznaju domaću scenu znaju ko je Kozeljnik i koliki je njegov značaj za domaći metal. Prošle godine je izašao njegov novi EP pod imenom Death Gives Unto Life, tako da je ovaj nastup zapravo bio promocija istog. Svoj nastup je otpočeo pesmama Abscence and Seclusion of Spirit i `Tis the Soul on Wayward Path, koje se nalaze na spomenutom izdanju. Na repertoaru su se našle i pesme sa albuma Deeper the Fall i Sigil Rust, kao i sa prošlog EP-a Null: The Archeron of Multiform Negation – The All-Consuming, The Truth is Death, Evoking the Furtive Depths i Through the Vast Deathyards. Kozeljnikov prateći bend čine njegovi saborci iz The Stonea, bubnjar LG i gitarista Demonetras, gitarista Alen Grijaković iz Ophidian Coila, kao i basista Miloš Živić iz Feuda i Infesta. S obzirom na to da je u pitanju ekipa koju čine iskusni muzičari sa velikom kilometražom iza sebe, nema potrebe trošiti reči na kvalitet izvođenja. Kozeljnik je svakako poznatiji kao gitarista, ali je dokazao da nije ništa manje impresivan kao vokal i frontmen sa unikanom bojom glasa i scenskim nastupom. Tokom Through the Vast Deathyards se desio jedan incident. Pojedinac iz publike za kojeg se po odeći, a i po ponašanju, moglo pretpostaviti da ne pripada ovom miljeu, je oteo Kozeljniku mikrofon i drao se neartikulisano. Sasvim očekivano i po zasluzi, prisutni su odreagovali pesničenjem, šamaranjem, šutiranjem i izbacivanjem uljeza sa svirke. S obzirom na to da je izvedba bila prekinuta, Kozeljnik je insistirao da se pesma odsvira od početka. Svoj nastup je priveo kraju pesmom Starcave, Depths and Chained, nakon koje se zahvalio publici i prepustio binu Zloslutu.

Zatvaranje ovog koncerta je pripalo bendu Zloslut, koji je jedan od najperspektivnijih imena domaćeg blek metala. Na svom početku je Zloslut bio one man band, da bi početkom prošle godine došla ustaljena postava. Svoj nastup su otpočeli pesmom Kletva ožalošćenog, sa trenutno aktuelnog albuma pod imenom U transu sa nepoznatim siluetama, propraćenom introm i outrom. Ređale su se Na bedemu samoubistva, Crni um, Pustoš i prevare izgubljenih duša i ostale. Iako su relativno mlad bend, po kvalitetu sviranja ne zaostaju za starijim i iskusnijim kolegama, i to im je najveći plus. Takođe je zanimljiva činjenica da su na ovom koncertu oni bili jedini bend koji je nastupao pod šminkom. Pored odličnih pesama, vrlo visokog tehničkog kvaliteta sviranja i energije koju imaju, mogu se pohvaliti i izvanrednim scenskim nastupom, kojim vrlo lako mogu osvojiti ljubitelje ovog žanra. Poslednja pesma na njihovom repertoaru je bila Abyss of Eternal Deception, kojom su završili još jedno odlično veče.

Iako se po milioniti put postavilo pitanje o kvalitetu domaćih bendova, još jednom su se pojavili vidljivi dokazi da kvalitet itekako postoji i da je prilično visok. Posećenost je bila prilično zadovoljavajuća, uprkos činjenici da je klub većini ljudi uglavnom nepristupačan. Bendovi koji su nastupili su nam podarili još jedno veče za pamćenje i time nam, nadam se, probudili apetit za njihovim daljim radom i generalno ovakvim svirkama.