Svetozar Mojić (G.R.I.M.M.): Šund uvijek ima svoje mjesto u masi, kvalitet uvijek ima svoj tron!

Nedavno sam u Firčiju imala priliku da čujem bend G.R.I.M.M. iz Bijeljine, koji je bio predgrupa Goblinima. Povodom toga, želela sam da malo više saznam o ovom mladom bendu i da, koliko je to moguće malo ih više približim publici. Na pitanja je odgovarao gitarista Svetozar Mojić, uz malu pomoć vokala benda Dejana Tomića.

Za početak, verovatno ono što većinu zanima. Kako ste došli na ideju za ime benda i koje je njegovo pravo značenje?

Pitanje naziva benda je uvijek izazovan zahvat. Ono je prvi korak nečijeg upoznavanja nas. Mi smo prosto tražili nešto što je zvučno, a asocijacija na poučne bajke braće Grim je bila prva misao. Više obrazloženja i jedinstvenosti smo uvrstili tako što smo od naziva napravili akronim – G.R.I.M.M, odnosno, Gorko ritmički izuzeci masovne manipulacije.

Ko su vam najveći uzori na domaćoj, a ko na stranoj sceni?


Mi smo generacija interneta. Do trenutka kada smo se svi sastali već smo svi bili upoznati sa nekoliko hiljada bendova izvođača. Presjek uzora svih pet članova je dakle komplikovan. Ipak, neke izvođače čijim se pjesmama i idejama stalno vraćamo su: Ritam nereda, Goblini, Darko Rundek, Hladno pivo i MORT za domaću, a RATM, Gorillaz, Nothing but Thieves, Foo Fighters i Green Day za stranu scenu.

 

Kako izgleda vaš proces pisanja tekstova za pesme i šta vas inspiriše?


Proces je zaista spontana stvar. Nekom članu se pojavi potreba da kaže nešto kroz svoj instrument, zatim to slučajno ili namjerno izusti, a ostali prokomentarišu svoje mišljenje sopstvenim instrumentima. Nakon toga poliramo pjesmu i nakon nekog vremena dobijemo nešto čime smo zadovoljni i šta želimo da podijelimo sa ljudima izvan benda.

 

Postojite četiri godine, a iza sebe imate jedan album. Da li ste ispunili svoja očekivanja?


I te kako. Naš muzički duh jeste takav da uvijek želi više i rekli bismo da je to zdrav pristup. Ali muzika je takav tip afrodizijaka da se potražnja za njom povećava uz uočeni uspjeh. Mi smo svirali, ljudi su nas podržali potražnjom. Smatramo da smo uspjeli da tu potražnju zadovoljimo. Više nam ne treba.

 

Nedavno ste bili predgrupa Goblinima u Novom Sadu. Da li ste zadovoljni reakcijom publike na vaš natup i kakve utiske ste odneli iz Firčija?


Te večeri smo prestali da budemo dječaci u svijetu muzike. Prije svirke je bio vjerovatno najozbiljniji trenutak preispitivanja našeg odnosa sa muzikom. Znali smo da te večeri postoje dvije opcije: obavljamo sve kulturno i nastavljamo da sviruckamo ili nudimo publici krv i postajemo članovi naše muzičke scene. Mi smo prezadovoljni reakcijom publike i smatramo da se ostvario intenzivniji ishod.

 

Koliko mladom bendu znači poziv benda kao što su Goblini?


Haotično mnogo. Kada smo tek saznali da smo dobili ovu priliku bilo je skakanja i urlanja od radosti. Ovo govorimo bez trunke sramote. Otvaranje pred velikim bendovima je nevjerovatan osjećaj. Dobiti priliku da ponudiš muziku ljudima sa kojima si ko zna koliko puta vikao ima nas gomila jeste sjajan pokazatelj da smo dio gomile i da aktivno učestvujemo u diskusiji koja jeste pank. Neopisivno smo zahvalni
Goblinima na tom danu.

 

Pre dva meseca ste objavili spot za pesmu Ana. Spot je malo drugačiji od onih na koje smo navikli. Uglavnom su članovi benda u kadru što kod vas nije slučaj. Kako je tekao proces snimanja i da li iza njega ima neka posebna priča vezana za pesmu?

 

To je naš prvi spot i svakako da nam je manjkala doza iskustva u tom polju. Ipak smo zadovoljni. Taj spot češće volimo da nazivamo vizuelnim iskustvom. Htjeli smo da predstavimo svakodnevnu okolnost u kojoj je Anina priča moguća i prisutna. Nesvakidašnje je, emotivno je, iskreno je. Baš kao i G.R.I.M.M.

 

Koji nastup ima posebno mesto u vašem srcu i zbog čega?

 

Vjerujem da svako iz benda ima svoju svirku koja je za njega bila posebna, ali ja bih izdvojio svirku u Novom Sadu u Firčiju kada smo nastupali kao predgrupa Goblinima. Takvo veče se teško zaboravlja. Luda atmosfera, odlična publika, i lako se to veče urezalo u moju memoriju.

 

Zbog trenutne situacije pretpostavljam da nemate zakazane svirke. Da li planirate da pripremate onlajn novi materijal? Koliko je inspirativna ova situacija za vas?


Svakako smatramo da situacija nije za šalu, trudimo se da poštujemo pravila preventive daljih posljedica. Naravno, mi ne stajemo sa radom. Što se tiče objavljivanja materijala onlajn, nećemo isključiti tu mogućnost, ali je ne bismo ni silili. Ukoliko se pojavi nešto čime možemo oraspoložiti ovo tmurno stanje, onda ćemo to i podijeliti sa ljudima. Trenutno je teško suditi o inspirativnom potencijalu situacije. Tek će kraj vanrednog stanja pokazati granice i platno za naše mišljenje o svemu.

 

Koje je vaše mišljenje o aktuelnoj domaćoj sceni?


Muzička scena se poput mnogih stvari u životu ne bira. Žaljenje ne donosi mnogo. Uzmeš šaku onoga što ti se dopada i pokušavaš da je podijeliš sa ljudima u nadi će se i njima dopasti i da će oni nastaviti isto. Šund uvijek ima svoje mjesto u masi, dok kvalitet uvijek ima svoj tron.

 

Bend je iz Bijeljine, ali ipak 2 člana benda studiraju u Novom Sadu. Kako organizujete probe i kako funkcioniše bend na daljinu?


Ovo nam je jedno od češćih pitanja, mada za nas nikada nije nosilo nikakav upitnik. Svaka porodica ima svoje poteškoće. Dva sata vožnje je objektivno jedna od manjih u svijetu. Dejan i Svetozar dolaze u Bijeljinu kada mogu, kada ne mogu, aktivno rade na materijalu za nove pjesme. Razmjena mišljenja i materijala je dodatno olakšana internetom. Postoji i nešto posebno u vatrenom priželjkivanju sviranja koje kod nas uvijek proizvede nasmijano bijesne probe.

 

Kako komentarišete gašenje najvećeg festivala demo bendova u  regionu, a koji je Republici Sprskoj, Demo festa?

 

Velika šteta je što je taj festival prestao sa radom, jer mnogo je kvalitetnih bendova koji su svoju priliku na tom festivalu iskoristili i uspjeli da urežu svoje ime u regionalnu scenu. Svaka podrška je bitna za jedan mlad bend, a vjerujem da je ovaj festival pružao jak vjetar u leđa mladim bendovima. Žao nam je što nismo uspjeli da i tu okušamo svoju sreću. Nadam se da će biti prilike da neko opet oživi tu priču.

 

Za kraj, šta očekujete od ove godine u vašoj karijeri?


Bilo je već planova koji su udavljeni novonastalom situacijom. Ne možemo znati šta 2020. ima u planu za našu karijeru. Uveliko smo već počeli sa radom na drugom albumu, tome ćemo sigurno ostati posvećeni, možda i više nego što smo bili. Ono što sigurno možemo obećati jeste da ćemo kopati priliku za svirkama čim festivali i klubovi otvore vrata. U nama idalje škripe varnice nakon nastupa sa Goblinima.

Prethodni tekstGogol Bordello, Yngwie Malmsteen i Inner Circle na Arsenalu X!
Naredni tekstInvisible Hate objavili svoj prvi singl!
Pozdrav, čitaoče! Moje ime je Lidija Gavrilović. Student sam veterinarske medicine u Novom Sadu, pored veterine moja velika ljubav je pank, ali što se tiče odlazaka na svirke, podržaću sve što je drugačije od današnje moderne muzike. Ne bih mnogo da pišem o sebi jer ako ikad poželiš da prozboriš sa mnom, videćeš me uglavnom na manjim lokalnim svirkama u Novom Sadu, Subotici, Somboru i okolini. PRIS mi je dao mogućnost da učim, budem svoja, gledam svirke na malo drugačiji način, istaknem svoje mišljenje i budem ponosna što sam član grupe sjajnih ljudi. Volela bih da svojim radom na portalu doprinesem nekom boljem sutra alternativne scene i približim ljudima ovaj naš, drugačiji univerzum.