Havarija je mladi thrash metal bend iz Beograda. Nedavno su objavili svoje prvo studijsko izdanje – EP Smrt iz korena, o čemu sam imala priliku da porazgovaram sa njima, a dotakli smo se i nekih opštih i neizbežnih tema.
Kako biste opisali svoju muziku u tri reči?
Nije lako opisati u tri reči, jer svako od nas ima neko drugo shvatanje i mišljenje, ali definitivno se slažemo da je naša muzika energična, emotivna i, pre svega, iskrena.
EP Smrt iz korena je vaše prvo studijsko izdanje i ovo je vaš prvi ulazak u studio. Kakva ste očekivanja imali i da li su ispunjena?
Pre svega smo gledali da mi budemo zadovoljni i da odradimo što bolji posao, jer nam
je logično da ako smo mi zadovoljni, onda će i publika biti. S obzirom da smo dobili puno pozitivnih utisaka i reakcija od publike, možemo reći da su očekivanja ispunjena. Takođe, sve pohvale za Luku Matkovića, koji je fenomenalno odradio svoj deo posla i koji nas je naučio dosta toga.
Kako je tekao kreativni proces?
Tekao je tako što smo radili na pesmama dosta dugo, da kažemo godinu dana
otprilike. Menjali smo dosta deonica, kako instrumentalnih, tako i tekstualnih. Nijedna
pesma nije gotova dok se svi ne složimo oko nje. Ako osetimo da nije, na primer,
dovoljno energično ili ako ima nekih nepotrebnih stvari, radimo na tome da sredimo
na način da pesmi ostane njena ličnost, a mi da budemo kolektivno zadovoljni.
O čemu govore tekstovi vaših pesama?
Tema EP-a je, uopšteno, nezadovoljstvo i surova realnost nekih stvari, o kojima se ne
priča dovoljno. Što se tiče pesama, po nama je najbolje da ih svako doživi i protumači
na sopstven način.
Koja pesma sa ovog EP-a vam je najdraža i zbog čega?
Adam Adam: Seroprevalencija je najenergičnija i najviše se uživim kad je
sviramo, dok mi je Glavu gore najemotivnija. Teško mi je da se odlučim
između njih dve.
Nikola Rodić: Kratko i jasno – Glavu gore.
Andrej Bogićević: Meni su sve bliske srcu, Otrov pogotovo, ali mi je Agonija
žrtvenog jarca omiljena sa EP-a.
Katarina Friščić: Nemam omiljenu, sve su mi jako drage, jer smo radili na
njima zajedno.
Antonije Karin: Omiljena mi je Seroprevalencija, Agonija žrtvenog jarca mi
je najinteresantnija za sviranje, dok je Glavu gore najemotivnija.
Koji bendovi i izvođači su uticali na vaše stvaralaštvo?
Svi imamo različite i donekle iste uticaje, jer generalno slušamo muziku koja se
žanrovski ili podžanrovski malo razlikuje. Našli smo se na toj zlatnoj sredini koja je
thrash metal, uz primese tih naših različitih uticaja, bilo da su nu metal, pank, rok, old
school heavy metal, itd… To dosta doprinosi raznolikosti pri stvaranju, jer će svako moći
da kaže nešto svoje.
Sa kojim bendovima sa srpske scene biste voleli da ostvarite saradnju?
Definitivno sa bendovima Nadimač, Quasarborn, Centurion, Nemesis, Sigma Epsilon,
sa kojim smo već imali saradnju i nadamo se nekoj budućoj. Tu su i mnogi drugi,
samo je pitanje vremena.
Šta sve stvaranje i izvođenje muzike predstavlja za vas?
Pored nekog ličnog ventila, predstavlja oruđe kojim možemo da iskažemo naše
iskrene misli, brige, emocije ili prosto interesovanje prema nekoj temi. Imamo
mogućnost da pojačamo bilo koju emociju, ali isto tako i pomognemo pri savladanju
istih, samim tim možemo da prenesemo poruku, koju svako može interpretirati kako
želi.
Sigurno vam nedostaju svirke. Kako uspevate da ne poludite?
Definitivno nam nedostaju svirke. Jedva čekamo da se vratimo na binu i da krenemo
sa promocijom EP-a. Do tada, radimo polako na novim stvarima, u skladu sa našim
ličnim obavezama, bilo da su školske ili druge vrste.
Koji su planovi za budući rad benda?
Pored svirki za promociju EP-a, želimo da se fokusiramo na dalji rad na materijalu.
Nadamo se da ćemo odraditi koji singl, kao i spot, u budućnosti i da ćemo završiti sve
pripreme za rad na debitantskom albumu.