SubBeeranje emocija uz Urban & 4

Damir Urban i njegova četiri pratioca relativno često sviraju u Beogradu, no, iako veoma volim njihovu muziku, do sada nisam imala prilike da ih slušam na njihovom koncertu, u punoj dužini trajanja. Bila je ovo prilika za mene da konačno odem u SubBeerni Centar, klub koji je za kratko vreme privukao veliku pažnju publike – opravdano, kako sam kasnije zaključila. Iako sam čula da u ovom klubu sve počinje na vreme, Damir i četvorka izašli su na binu sa oko sat vremena zakašnjenja, a klub je do tada bio krcat.

Kada se poznata silueta u haljama pojavila na bini, dočekana je gromkim aplauzom. Bend je od prve pesme uspeo da maksimalno animira publiku. Iako mesta za đuskanje skoro da nije bilo, ljudi su ipak nalazili način da igraju uz svoje omiljene pesme. Sam Urban je, čak i uz laganije pesme, u kojima je njegov vokal posebno dolazio do izražaja, bio nezaustavljiv i igrao kao da sviraju najdinamičnije pesme na svetu.

U glavnom delu kluba zvuk je na momente bio mutan, što je bila prava šteta jer se tako jedinstven vokal nije čuo od instrumentala. Međutim, kada nam je dojadilo da nemamo mesta ni da dišemo, premestili smo se u paralelni deo kluba, u kojem se nalazilo platno na kojem je išao vizuelni prenos koncerta, slika je bila otprilike ista kao sa razaljine na kojoj sam stajala u odnosu na binu, ljudi su bili mnogo opušteniji i vladala je atmosfera prave žurke, a zvuk je bio daleko čistiji.

DSC_8832 (Copy)

Iako je Damir Urban mnogima koji ne prate njegov rad poznat kao onaj lik koji peva Budi moja voda, i iako je ta pesma, očekivano, dočekana sa velikim oduševljenjem i horskim pevanjem publike, bilo mi je veoma drago da čujem da se glasno pevaju i druge, poput Ako se napijem do smrti ili Astronaut, a ubedljivo najlepši momenat koncerta bio je kada je publika, nakon što je odsvirana pesma Mjesta za mene, i dalje horski pevala poznati refren.

Sama pojava Damira Urbana je ove večeri bila izuzetno zanimljiva i unosila specijalne boje u raspoloženje publike. Njegovo igranje u zadignutoj haljini, tako da mu se vide dokolenice, dogovor sa fotografima da fotografišu još samo jednu pesmu jer ovako stalno mora da razmišlja kako je ispao na fotki i drugi usputni komentari bili su neodoljivi. Ispunio je i želju nekoga iz publike, te je bend odsvirao Lopov Džek, koju je objavio pod alijasom Laufer, a čiji je tekst zaboravio, ali su zato basista benda Sandi Bratonja i publika pritekli u pomoć, a sam Damir je zaključio da je pesma izuzetno glupa i da ne može da veruje ne samo da ju je napisao, već i da je ona prošla, te da je publika peva.

Kompletno veče bilo je ispunjeno dobrim vibracijama, posle svake laganije pesme svirano je više brzih, te nije bilo mnogo vremena za predah, a on nije bio ni potreban jer je publika vidno želela još muzike ovog umetnika. Atmosfera je ostala sjajna, sve do nešto nakon ponoći, kada se koncert završio. Bio je ovo sjajan koncert u mnogo dobrom prostoru, sa odličnom publikom – nešto što u Beogradu nisam iskusila duže vreme.