Soulfly u Beogradu: Ritualni povratak u tribalizam!

Mnogi ljudi vole da vikendom sebi daju predah od posla, raznih obaveza i tereta modernog društva time što će otići sa ortacima na neku lokalnu svirku. Beer Garden je mesto koje tokom celog leta obezbeđuje takav program, a ta svirka je sinoć bio koncert čuvenog benda Soulfly, koji je bar na kratko oslobodio ljude svih problema modernog sveta, vraćajući publiku svojim primitivnim korenima i oslobađajući odličnu energiju.

Besplatan ulaz do 22 časa i raznovrstan izbor piva sigurno su bili jedan od razloga da se dobar deo publike skupi u bašti Beer Garden-a čak 2 sata pred zakazan početak koncerta. Ovaj nastup poseban je i zato što pada baš na 50. rođendan pevača i gitariste benda, legendarnog Maxa Cavalere. Festivalski prostor uskoro je bio krcat, a publika prilično raznovrsna – među redovima posetilaca bilo je metalaca, rastamana, pankera, a naravno i ljudi koji su došli samo zbog piva. Na bini se nalazila brazilska zastava prebačena preko pojačala, kao i maskirni dekor, karakterističan za Soulfly.

Sa nekih pola sata kašnjenja, Soulfly izlazi na binu. Bend je trenutno na promo turneji svog novog albuma Ritual, te su koncert otvorili pesmom sa tog izdanja, numerom The Summoning. Hvala, hvala, Belgrade! kaže Max, najavljujući zatim sledeću pesmu, Under Rapture. Gitarski rif je krenuo, a Max je odbrojao na portugalskom. Um, dois, três, quatro! i ceo bend je upao u pesmu, stvarajući mašinu koja melje. Publici nije trebalo više od par momenata da otvori ogromnu šutku koja neće stati tokom celog koncerta. Bend je zatim zašao u raniji period svoje diskografije, svirajući pesme Fire i Porrada, kao i hitove Bleed i Plata O Plomo, sve vreme podsećajući nas da smo sada svi jedno veliko pleme. Max, koji je dugo imao problema sa zdravljem, prilično se vratio u formu i više se ne odmara puno na bini već svira sasvim solidno. U određenim trenucima izvlači ga drugi gitarista, Marc Rizzo, koji je sa bendom već 16 godina i koji je još jednom pokazao svoje majstorske veštine sviranja. Začuli su se dobro poznati zvuci gitare i svi iz publike su zajedno krenuli da skaču i pevaju uz Prophecy. Drugu i treću strofu Prophecy-a je Max pevao clean vokalima, umesto svog karakterističnog grubog stila i to je najveća zamerka ovde. Potom je usledeo Babylon, za vreme kog je Max podstakao publiku da peva sa njim. Po završetku same pesme, gitarista Marc Rizzo je započeo svoju solažu koja je hipnotisala publiku, ostavljajući je širom otvorenih usta i time je na sebe bacio highlight tog dela koncerta. No Hope = No Fear, Ritual, Dead Behind The Eyes i Tribe – pesme su se ređale, a atmosfera se nije spuštala. Zyon Cavalera, Maxov sin, zasluženo je naslednik svog strica Igora za bubnjevima. On je, čak i pored polomljene desne ruke, odsvirao ceo koncert savršeno i veoma energično, usput stalno izvodeći akrobacije sa palicama. Realno, šta drugo očekivati od nekog ko je rođen u metalu? Takođe se desio i jedan incident za vreme koncerta, prilikom koga je obezbeđenje prilično grubo izvuklo jednog fana sa namerom da ga izbaci, valjda ne shvatajući da je samo hteo da bendu da zastavu Srbije. Na to je reagovao i sam Cavalera – zaustavio je obezbeđenje, zahvalio se fanu, pustio ga nazad u publiku i zatim raširio zastavu preko pojačala. Malo je reći da je ovaj potez izazvao velike ovacije publike. Na binu se tada popeo stari prijatelj benda i veteran domaće muzičke scene, Hornsman Coyote, tj. Nemanja Kojić Kojot. Kojot je izašao sa trombonom i zatim je sa Soulfly-em odsvirao zajedničku pesmu, Moses, a na repertoaru se našao i Bob Marley i njegova pesma Get Up Stand Up. Kojot je sišao sa bine, a sledeća pesma je Back to the Primitive sa porukom publici da batali sva sranja i vrati se svojim, već pomenutim, primitivnim korenima. Mnogi su se verovatno pronašli u tome, stoga je ova pesma izazvala oduševljenje i stvorila opšti haos u publici. Takođe, nikako ne treba zaboraviti ni doprinos basiste, koji je svojom izuzetnom energijom uticao na publiku. Mike Leon je prethodno svirao u thrash metal bendu Havok, a i dalje je aktivan u svom death metal bendu The Abscence i ti uticaji se itekako prepoznaju za vreme njegovog nastupa. Na binu je opet izašao Kojot, ali ovaj put da bi na srpskom zajedno sa publikom otpevao rođendansku pesmu Maxu. Max se zahvalio svom srpskom bratu Kojotu, srpskoj publici i bendu Eyesburn. Cavalera je zatim prstima počeo da svira rif legendarne numere Ace of Spades i peva čuveni You know I’m born to lose… deo, što je poslužilo kao uvod za pesmu Feedback. Publika se zatim, po Maxovom naređenju, spustila na zemlju i čekala komandu. Krenuo je uvod u pesmu, a zatim je Max viknuo Jumpdafuckup! i svi iz publike su skočili u vis i nastavili da skaču uz ritam istoimene pesme. Posle Jumpdafuckup! usledeo je Eye For An Eye sa prvog albuma benda. Za kraj je bend počeo da svira legendarni Crazy Train od oca metala i princa tame, Ozzy Osbourne-a, a Max se povukao sa bine i pustio publiku da ona peva.

img_1490-copy

Stari srpski prijatelji, Max Cavalera i njegov bend Soulfly, još jednom su priredili dobar koncert našoj publici, čak svirajući duži set nego što obično sviraju na ovoj turneji. Nevreme, koje je prvobitno trebalo da se sruči na nas i zbog kojeg bi koncert sigurno bio otkazan, nije se desilo i vedro nebo nas je natkrivalo dok su se tribalni zvuci Soulfly-a širili Adom Ciganlijom. Tako je prošla još jedna nedelja i mnogi se vraćaju svojim smornim životima. Zato je važno uvek imati bendove koji su kao Soulfly, koji će nas izvući iz surove realnosti i smorenosti, uneti malo borbenog duha u nas i učiniti delom svoga plemena.

Prethodni tekstPoljski blekeri Mgla stižu u DOB!
Naredni tekstSee it my way objavili novi singl i prvi spot!
Zdravo, ja sam Lazar, imam 18 godina i dolazim iz Kačareva, mesta nadomak Pančeva. Učenik sam Elektrotehničke škole Nikola Tesla u Pančevu. Imam mnogo interesovanja, ali većina ih je zasenjena mojom ljubavlju prema muzici. Kao mali svakodnevno sam bio izložen zvucima najvećih rokenrol majstora, što je definitivno uticalo na mene da se i ja posvetim ovoj muzici i fenomenu koji ona izaziva. Čest sam posetilac svirki domaćih i stranih bendova i verovatno ste imali prilike da me vidite kako se ovako nizak guram u prvim redovima ili konsantno trčim sa jedne bine na drugu na nekom većem festivalu. U slobodno vreme volim da sviram bas gitaru, izlazim sa društvom i gledam filmove. Vremenom mi se pojavila želja da pomognem domaćoj sceni i ljudima predstavim moje mišljenje i stavove o muzici, a PRIS portal, čiji rad pratim od samog početka, pružio mi je savršenu priliku za to. Smatram da je ovo odličan kolektiv i dobra ekipa ljudi, kao i da sam rad portala pruža mnoge odlične prilike novinarima i izvođačima čije će se priče naći na našim stranicama. Nadam se da ću doprineti radu PRIS-a i širenju rokenrola u našem društvu. Dokle god ima ljudi koji žive tu muziku i zalažu se za nju, rokenrol neće umreti.