Poslednje utočište panka – Belgrade Riot Fest 3

Četiri sata popodne, bez para i sa još manje cigara, uputio sam se na daleke pohode u grad. Pripreme za festival otpočele su sa kumom, popili smo po jedno, kad ono već sedam sati. Brže bolje do Doma omladine Beograda, gde se sinoć održavao svima mili i dragi treći Belgrade Riot festival. Ispred beogradskog Doma omladine smo zatekli mnoga poznata lica, ali i pozamašnu količinu omladine do sada neviđene po ovakvim manifestacijama. Kratki pretres i pravac Amerikana, gde se spremao da svira prvi bend večeri, Štab.

Štab je svirao u tročlanoj postavi, u kojoj drugog gitariste nije bilo. Iako su imali ovaj hendikep, apsolutno im ništa nije falilo. Štab je bend koji me je ove večeri najviše iznenadio zbog neočekivanog izražaja nove, mlade energije. Iako su članovi Štaba već poznati iz nekih drugih bendova, ovaj sastav je nešto potpuno drugo. Sveži, ali opet poznati tekstovi, izvedeni harizmatično i energijom profesionalnog šoumena doprineli su nastupu ovog benda. Iako je sala bila praktično prazna tokom prve pesme, tokom poslednje je već bio pristojan broj ljudi. Aktuelne političke teme, klasičan Oi! pank humor i sjajno izvođenje originalnih stvari je Štabu sinoć zaradilo dosta novih fanova, uključujući i mene. Kratko, jasno, direktno u facu, tačno onako kako treba.

IMG_7828-(Copy) (Copy)

Sledeći bend koji se našao na bini sale Amerikane bio je petrovgradski alko-šlager bend Drink Or Die. U nešto većoj postavi nego što ga pamtim, ali to im nije na žal. Po starom, već dobro poznatom običaju, Drink Or Die ne razočarava, već dokazuje da je konstatno relevantan bend tvrđeg zvuka i velikog duha. Iako im se neke pesme bave ozbiljnim problemima današnjice, druge su znatno lakše. Kada je bend bio na polovini nastupa, već su viđeni manijaci koji su razbacivali svoje kolege u lokalnom mosh pitu, dok su zidovi Amerikane brujali od pozitivne energije i isparavali od jeftinog špiritusa konzumiranog ispred iste. Nastup je kulminirao izvođenjem obrade pesme Bulevarom Revolucije, Baje Malog Knindže, kada je publika, koja još nije imala tu sreću da posluša ovaj harizmatični sastav, definitivno postala deo njihovih vernih fanova.

IMG_7885-(Copy) (Copy)

Žuta minuta nas je sve pogodila, a onda je na binu izašao neki bend. Žuta Minuta je svima već dobro poznat sastav, koji se nalazi na skoro svakom većem, manjem i srednjem pank dešavanju Beogradu. Svež zvuk novog albuma je očigledno ležao fanovima Minute. Stari hitovi su bili ispraćeni isto kao i novonastali – visokim oslobađanjem energije u vidu akrobacija dostojnih rumunskim tinejdžerkama. Fanovi Žute Minute imaju takvo uvo da čak i nove pesme koje ne znaju, ili još nisu ni čuli zapamte tokom izvedbe, tako da se refreni pevaju stalno. Pevljive i srodne pesme ističu ovaj bend u očima publike. Sasvim solidan bend na domaćoj Oi! sceni, bend koji se izdvaja svojim trudom i ulaganjem u istu. Svuda, stalno, Žuta minuta.

IMG_8129-(Copy) (Copy)

Nakon Žute Minute, na bini se našla grobarska supergrupa, često u senci zbog poznatije grupe JNA, ali ni malo lošija od iste. Cepeni Ćunci iz Ladovice su bend uz koji, posle energičnog nastupa Žute Minute, prosečan slušalac ovakve muzike može da zastane, odmori, misli i uživa u veseloj i srećnoj atmosferi pesama koju nam pružaju. Humor sa dozom šarma, pevljive i radosne pesme čine ovaj bend poprilično laganim za svariti, ali opet interesantnim i više nego zabavnim. Primetio sam da bendovi iz manjih mesta, lokalniji, ako ih tako možemo nazvati, imaju potpuno specifičan zvuk. Od mora muzike pravljene po šablonu za neki dašak slave i nešto sitno novca, lokalniji bendovi imaju neverovatno više duha i individualnosti na tom polju. Mada, to je opet samo moje zapažanje. Izvinjavamo se što ove godine nismo mogli da prisustvujemo festivalu Pivski Ladovica, ali obećavamo da ćemo tu grešku ispraviti dogodine.

IMG_8292-(Copy) (Copy)

Nastupila je malo duža pauza nego što je to običaj, a na bini se našao headliner ove večeri. Deda modernog pank zvuka, otac stare škole, legendarni sastav, The Last Resort. Na samom početku su se na bini našli bez pevača, koji je u svojim zrelim godinama uleteo na binu kao rival srpskoj omladini. Atmosfera je iz keca u dvojku prešla munjevitom brzinom. Dimne mašine, teški engleski akcenat i senzacionalni ulazak su doprineli ovom faktoru. Amerikana je bila praktično puna, što do ovog momenta nije bio slučaj. Starijih skinsa i pankera, za koje nisam ni znao da postoje, video sam na izvoz i svi su bili srećni što su baš tu, gde i bend ovog kalibra. Nastup je prošao neverovatno, najveću buru napravili su hitovi poput You Will Never Get A Job, Rebels With a Cause i Violence in Our Minds. Rekacija publike na ovakav bend nije bila prepuna šutki i skakanja, koliko prostog oduševljenja nastupom ovakvih giganata. Navijača Millwalla, engleskih Grobara, je bilo na kamare, toliko da je pevaču u jednom momentu na binu bačena navijačka majica ovog kluba. Nastup o kom će se pričati minimalno sto godina, koji će u sećanju ostati ljudima do kraja njihovog života. Specijalno hvala Route 011 što nam je omogućio ovakav provod.

IMG_8339-(Copy) (Copy)

Bitno je napomenuti da je stara varalica iz benda Birtija, po imenu Dejan Bambulović, probala da mi obmane čula Baltic votkom u bekstejdžu, ne bi li me ubedio da je Тhe Last Resort zapravo Birtijina predgrupa, ali me je moja profesionalnost sprečila da popijem previše. Drugi put, Bambi, drugi put.

Prve tri reči  koje čoveku padnu na pamet kada neko spomene Birtiju su haos, dobra zabava i ulični zvuk do same srži. Te tri reči odlično opisuju njihov sinoćni nastup. Posle headlinera, Amerikanu je napustila samo nekolicina ljudi, dok je većina ostala da podrži ovaj spektakularni bend. Nikada do sada Birtija nije ostavila publiku ravnodušnom, pa ni ovoga puta. Šutke su se ponovo vratile, ljudi preko ljudi, pa preko ljudi. Plašio sam se u momentu da me na balkonu neka noga sa plesnog podijuma ne udari u glavu, mada sam ipak odlučio da je bolje sići i uživati u ovoj atmosferi punoj žara. Naravno, nijedna pesma nije prošla bez Kazuistinog smelog komentara. Rekao bih svaka čast, ali to je već postao kliše.

IMG_8815-(Copy) (Copy)

Svež vazduh i još svežija cigareta koja se ruga mojim plućima su me dočekali ispred beogradskog Doma omladine. Posle još jednog i više nego uspešnog festivala u očima publike, ne znam šta da mislim. Riot Festival je već okupio svoj kult, ali u samo tri izdanja je svaki put uspeo da nadmaši sebe. Zahvaljujemo se, pre svega, svim bednovima na ovakvom nezaboravnom provodu, Route 011 na sjajnoj organizaciji i The Last Resortu što su odlučili da je Beograd poslednja stanica u muzičkoj karijeri voljenog Beef-a. Kako će ovaj festival biti nadmašen, to vam već ne mogu reći, ali kako kažu babe, živi bili, pa videli.