Pankom do boljeg sutra

Po ko zna koji put sam se obreo na koncertu Goblina, kultnog benda koji i posle toliko godina prati aktuelna dešavanja i ima šta da kaze, umesto da živi od stare slave i tezgari na domaćim festivalima, svirajuci za nostalgičare sa kojima su odrasli. Ovog puta su bili u Fabrici, dan posle beogradskog koncerta, na kom je obeleženo 20 godina od izdavanja čuvenog albuma U magnovenju. Za predgrupe na oba koncerta su odabrana dva kvalitetna mlada sastava, Bunker 13 i Neprijatelj Prelazi Zeku.

Dok sam ulazio u napola popunjenu Fabriku, Bunker 13 je već započeo svoj set. Petočlana postava sačinjena od muzičara koji već imaju iskustvo sviranja u drugim sastavima, pružila je energičan nastup, ponajviše od strane vokaliste Sase Danka. Međutim, publika nije preterano mnogo reagovala na njih, izuzev nekoliko prijatelja benda, koji su svojim dobacivanjem doprinosili opuštenoj atmosferi na koncertu. Kroz pola sata su predstavili svoj autorski rad zasnovan na principima panka iz 80-ih godina uz dozu alternative, sa akcentom na iskrenosti i emociji u tekstovima na maternjem jeziku. Nakon tih pola sata, koliko je trajao nastup Bunkera, na bini se polako priprema novosadski sastav Neprijatelj Prelazi Zeku.

IMG_9621 (Copy)

To je bend koji pratim već duže vreme, a nikad nisam bio u prilici da ih slušam uživo. Svaki put kada bi dolazili propuštao bih ih iz ovog ili onog razloga. Bila je to greška koju sam konačno ispravio sinoć. Sa njihovim radom je publika bila malo bolje upoznata, za razliku od prethodnog benda, pa se tako istaklo nekoliko njih koji su znali tekstove pesama i malo veci broj njih koji su se nadovezivali na izuzetno melodične refrene. Vokalista Zoki odlično vlada scenom i održava neprestanu komunikaciju sa okupljenima, odevenim u majice sa motivima hedlajnera veceri. Od potpune ležernosti dolazimo do neprestanih šutki i horskog pevanja refrena Ja ne volim da ne volim, istoimene pesme. Za kraj je ostavljena Ja nisam bolestan, energična numera čija eksplozivna solaža otvara album. Izuzetno kvalitetan bend i nastup koji je opravdao moja očekivanja i jedan od retkih koji svojim stilom uspeva da pridobije ljude koji sebi jasno zacrtaju sta im se sluša te večeri. Pozdravili su se sa publikom i povukli se sa bine, praveći mesta za legende iz Šapca.

IMG_9672 (Copy)

Šta reći za Gobline što već nije rečeno? Grupa koja se i posle dve decenije rada sa istim zarom istinski bori za bolje sutra svih nas. Svako ko se ikad nasao na koncertu Goblina, zna tačno kakva je atmosfera, tako da se tu neću previse zadržavati. Ređane su pesme iz svih era diskografije, čak i po neka koja nije svirana već, koliko? Šesnaest godina! Neke o društvu, neke o vlasti, o ženama, ljubavi, promiskuitetu… Ne treba ni da nabrajam imena pesama, verujem da će većina odmah prepoznati o kojim se kompozicijama radi. Teme pesama Goblina su raznovrsne, međutim, povezuje ih motiv ljubavi. Od one prema voljenoj osobi, prema kolektivu, pa do iskazivanja besa zbog nedostatka iste. Posle toliko godina, Goblini i dalje pozivaju na ustanak, na odbacivanje letargičnosti i preuzimanje života u svoje ruke. Pozivaće, treba da pozivaju, sve dok se nesto ne promeni u ovom cirkusu od države u kom zivimo. Jedina stvar koja nas moze uzdići je poštenje, ljubav prema čoveku i osećaj pripadnosti kolektivu, čak i ako se to kosi sa individualizmom koji predstavlja jedan od stubova temeljaca pank kulture. Na bini su im se za vreme jedne pesme pridruzila i dva clana pancevackog benda Iskaz, nakon koje je Golub napomenuo kako za rokenrol ima nade u ovoj zemlji. A zaista, u Fabrici se nalazilo i dosta roditelja sa malom decom u majicama benda. To je jedan od najlepših prizora na koncertima, ubedljivo. Doduše, bili su dosta udaljeni od bine, bezbedni od zestoke šutke koja nije jenjavala do samog kraja. Bend je pozvan na bis, a od Novog Sada se oprostio numerom Za Lorenu.

IMG_9871 (Copy)

 

Sve u svemu, bio je ovo još jedan sjajan koncert, sa organizacijom i zvukom na visokom nivou. Sjajan uvod od strane predgrupa za nastup jednog od, iz vuše razloga, najvažnijih sastava u regionu. Golub se polako sprema za daleki put, a nama ostaje da se zapitamo ko smo, šta radimo i kakva budućnost nas ceka. Hvala Bogu, sad će, još malo, šansa da je promenimo. Vreme je da se trgnemo i učinimo obavimo ono što nam oduzima pet minuta vremena, a veoma će da utiče na naše živote u narednom periodu.