Odličan provod na zatvaranju bašte KST-a!

Sinoć smo posetili koncert kojim je okončano ovogodišnje izdanje programa u bašti kultnog KST-a. Ovogodišnja sezona bašte zatvorena je uz nastupe Đorđa Miljenovića, Repetitora i Bjesova.

Ulaz u KST bio je dostupan od 23 časa, premda je svima bilo kristalno jasno da muzički program neće otpočeti tada. Brojčano stanje prisutnih u prostoru konstantno se povećavalo, te je takav prizor i podatak zaista svedočio potencijalu sinoćnjeg koncerta i večeri.

Popularni beogradski muzičar Đorđe Miljenović, eventualno poznatiji pod alijasom Sky Wikluh, stupio je na scenu, zajedno sa svojim bendom, petnaestak minuta iza ponoći. KST i na samom početku muzičkog programa bejaše pun. Elem, rad ovog umetnika i nije nužno posebno predstavljati. On traje i besprekidno se razvija, dozvolivši sebi da na taj način istražuje muziku u svakom pojavnom obliku, dolazeći, tako, do sebe samoga. Sinoć je, uz svoj prateći bend, prisutnoj publici, koje je bilo u i te kako pristojnom broju predstavio numere sa aktuelnih, uveliko prihvaćenih i znanih dugosvirajućih izdanja, koji nose nazive Amovi i Sam pao, sam se ubio. Kvalitet izvedbe je standardizovan, odličan i konzerviran. Muzičari pratećeg benda odlično rade svoj posao, bend svira izuzetno precizno, sa značajnom dozom fuzije šmeka i opuštenosti koja je neminovno veoma značajan faktor u ovakvoj muzici. Moram da priznam da smatram da je moglo da bude i više energije na sceni. Smesa autentične šarmantnosti, spontanosti i višegodišnjeg iskustva dakako beše prisutna, ali, po mojim je preferencijama nedostajalo je tog sukcesivnog oblikovanja nastupa. Muzika je energična, ona pokreće, odlična izvedba još više, ali su nedostajali određeni stimulansi koje bend emituje sa bine te na taj način dovodi svoj nastup do usijanja, do kulminacije. Delovalo je kao da takve gradacije, u ovom kontekstu, nije bilo. Ipak, publika je bila rada da se dobro zabavi, te je jednočasovni nastup Đorđa Miljenovića realizovan zaista uspešno na svim nivoima.

IMG_1789

Nakon Đorđa i ekipe, usledio je predah, praćen alternativnom muzikom, koji je publika iskoristila odmarajući i osvežavajući se. Tehničari su pripremali scenu za nastup narednog izvođača, beogradskog trija Repetitor. Moj personalni favorit sinoćnjeg programa. Grupa Repetitor godinama uživa reputaciju jedne od najatraktivnijih muzičkih pojava na prostoru regiona nam. Svojom vizijom sirovog rokenrola i neisfolirane pasije, praćene hiperenergičnošću, grupa je tokom trinaest godina funkcionisanja postavila standarde rada svim domaćim sastavima. Impresivan broj odsviranih koncerata u inostranstvu i regionu, praćeni redovnim publikovanjem dugosvirajućih izdanja, pozicionirali su ovaj bend na pijedestal domaće alternativne muzike. Sa punim pravom. Mislili šta god o ovoj grupi, određeni podaci i činjenična stanja su neminovni. Nikada ranije nisam prisustvovao njihovom koncertu. Bend je oko 1 čas i 30 minuta stupio na scenu, te otpočeo svoj nastup. Otvaraju furioznom numerom Biću bolji, koja rapidno formira prve šutke u publici. Nižu se hitovi ove grupe, iz dosadašnjeg diskografskog opusa, koji trenutno broji tri oficijelna izdanja. Publika, koje je bilo i više u odnosu na nastup prvog izvođača, horski peva tekstove pesama i neumorno reaguje na sve što grupa Repetitor emituje sa scene.  Abnormalno energični, Boris, Milena i Ana Marija priredili su nam neverovatan šou. Šizofrenično dobar šou. Borisovo šizofrenično kretanje po sceni, silaženje u publiku, crowd surfing predstavljaju neke od obeležja koncerta ovog benda. Neumorno komuniciraju sa publikom, nedvosmisleno daju sve od sebe. Tako jedino i ima smisla, premda to predstavlja retkost. Ukratko –  Repetitor je sinoć pokidao! Tome svedoči i poziv na bis, koji je grupu ponovo vratio na scenu, te je za kraj odsvirana numera Beskraj, nakon čega je nastup okončan. Summa summarum, bend je sinoć prisutnima održao kurs na temu šta je to rokenrol i kako isti treba da izgleda na sceni. Kapa dole!

IMG_2239

Nakon Repetitora, usledila je kraća pauza za nastup legendarnog gornjemilanovačkog sastava Bjesovi. Na žalost, moram da kažem da, uslovljen okolnostima prevoza, nisam uspeo da ispratim finalni deo nastupa ovog sastava, koji je činilo nekoliko, verujem, kultnih numera. Elem, Bjesovi su na scenu stupili oko dva časa i tridesetak minuta. Uz ogromne ovacije publike, nastup je počeo. Sinoćni repertoar ovog sastava sastojao se iz kultnih numera jednako kultnih albuma, poput istoimenog izdanja i albuma Sve što vidim i sve što znam, ali i aktuelnih autentičnih obrada poznatih numera koje predstavljaju trenutačni ciklus rada. Najsnažniji adut Bjesova oduvek je bila brilijantna izvedba. Bend zvuči sjajno, neverovatno uigrano i stabilno na sceni, bez i jedne falinke. Bjesovi su nesumnjivo jedan od naših najboljih live sastava. Scenski nastup je statičan, ali i svrsishodan estetici muzike. Publika je, prisutna u nepromenjeno velikom broju, intenzivno i neumorno podržavala bend. Usledio je trenutak mog odlaska, te, kako rekoh, dalji tok nastupa nisam uspeo da ispratim.

IMG_2409

Time je okončano ovogdišnje programsko izdanje bašte KST-a. Nastupima tri vrsna izvođača, autentična i međusobno različitna, ali neupitno kvalitetna, bašta je zatvorena, do naredne godine. Koncert je realizovan zaista uspešno, te verujem da niko u publici nije ravnodušno podneo isti.

Prethodni tekstPošteno dobro veče u Garaži uz Životinje i Terrier
Naredni tekstJethro Tull @ Sava centar, 14.10.2018.
Zdravo. Moje ime je Milan Mazinjanin. Dvadesetogodišnjak. Inđijac u Novom Sadu i Novosađanin u Inđiji. Student srpske književnosti na Filozofskom fakultetu u gorespomenutom gradu (čitaj: Inđija nije grad). Multimedijalni delotvornik. Novinar PRIS portala, (delimično) od njegovog postanka, što, u ovom trenutku, broji tri godine, ili više, u zavisnosti od toga u kom trenutku ti, čitaoče, budeš konzumirao ove redove. U tom slučaju, revidiraj i moju starost. Dakle, osim Jovana, jedini preživeli član od početka rada našeg portala. Rokenrol kulturom opčinjen od najranijeg perioda postanja. Muzikom se, u (skoro) svim pojavnim oblicima, bavim skoro deceniju. Ovde ću završiti, jer svoju privatnost volim da doživljavam doslovno, a i rekoh dovoljno. U umetnosti sam oduvek bio veoma zahtevan, a u muzici naročito. Ako nema istine, ne zanima me. Imajte to u vidu.