Metalni haos izbio je u Elektropioniru!

Jedan tmuran, vlažan dan je za nama, ali u klubu Elektropionir su večeras čak 4 benda zapalila vatru na stejdžu. Ne bukvalno, naravno. U pitanju je unikatan događaj pod sloganom Metal vs Hardcore, koji je ugostio 2 domaća benda, ali i dva strana. Bendovi koje smo večeras imali priliku da čujemo su, redom The Valley, Violent Chapter, Odd Crew i Hellvetica.

The Valley nam stiže iz Subotice i njihov nastup se može prosto okarakterisati ovako: kratak i jasan. Raspored je bio malo gust, tako da je bend bio primoran da malčice ubrza stvari, kao i sam nastup, obzirom na to da je svirka blago kasnila s početkom, tačnije nekih 10 minuta. To, složićete se, ne zvuči tako strašno jer smo navikli da na početak nekog događaja čekamo i poprilično duže, ali na zvaničnom Fejsbuk eventu je bilo najavljeno kako kašnjenja neće biti. To je prouzrokovalo da je bend koji je imao čast da otvori ovaj događaj, morao da saseče svoj nastup. Ne znam da li je to svakako bilo planirano što se tiče njihovog repertoara, ali je delovalo kao da moraju da požure i prepuste binu ostalima. Kao što i uvek biva, tokom nastupa prvog benda, klub je još uvek bio poluprazan. Kada sam ja stigla na mesto zločina malo pre pola 9, masa ljudi je sedela u bašti kluba i družila se uz pivo pred početak, ali činilo se da su u tom stilu nastavili i nakon što se bend popeo na binu i prvim rifovima najavio svoje prisustvo na istoj. No, sam bend je zvučao prilično fino, u pitanju su momci koji neguju hardkor zvuk i trenutno promovišu svoj album prvenac Never Give Up. Kao što njihov stil nalaže, pesme su kratke, brze i koncizne, ali ja bih lično volela da sam mogla da ih poslušam i malo duže, jer su ostavili pozitivan utisak na mene. Nakon pola sata svirke, prepustili su binu domaćinima.

Violent Chapter, domaćini događaja, već su poznati publici od ranije. Takođe hardkor, ali i metal bend, ovi Beograđani su puni energije koja samo pršti. Iza sebe imaju 3 studijska albuma, od čega je poslednji Selfmonument izašao 2016. godine, a novi materijal je uveliko u pripremi. Bilo je primetno da ovaj bend u publici ima mnogo fanova, neki su nosili i njihove majice, tako da mi je ubrzo postalo jasno da su zvezde večeri zapravo baš oni. Bend je uspešno prevalio deceniju svog rada, te nije ni čudno što se smatraju jednim od začetnika metalkor scene kod nas. Jasno je da su svojim energičnim nastupima i pozitivnom atmosferom koju oko sebe stvaraju, izgradili i sebi utrli put ka vrhu na ovim prostorima, barem ako se striktno fokusiramo na ovaj muzički pravac kod nas. Nakon nekih 40-ak minuta svirke, na red su došli Bugari.

DSC_1774 (Copy)

Odd Crew, koji nam dolaze iz Sofije u Bugarskoj, svratili su i kod nas u okviru svoje turneje Moshing the Balkans. Koliko su ovi momci pozitivni i nasmejani, ne mogu vam opisati. Oni su preneli toliko vesele atmosfere na sve nas u publici, da sam ih momentalno zgotivila. Osnovani su još 1998. godine, ali tek od 2008. su poznati pod nazivom Odd Crew, kada su i izbacili svoj album prvenac We Are What We Are. Nakon toga su izdali još tri albuma, a poslednji Mark These Words je, uz pomoć uspešne fondacije od strane fanova benda, snimljen u Švedskoj u ozbiljnoj produkciji.  Njihova muzika se razlikuje od prethodna dva benda, pre svega u tome što ovi momci više neguju klasičan metal zvuk, sa primesama bluza i deonicama sa clean vokalom, koji pevaču itekako leži. U najavi je i akustični album, a mene su neke njihove stvari podsetile recimo na bend Stone Sour, posebno u momentima kada je pevač, pevajući clean, dosta zvučao kao Corey Taylor. Nakon skoro sat vremena svirke, binu su, zadovoljni i zahvalni na odzivu, prepustili Švajcarcima.

U momentu kada se Hellvetica štimovala na bini i pripremala za nastup, bilo je primetno da se klub već dobrano ispraznio. To je počelo još tokom prethodnog nastupa, i nažalost odjednom je postalo jasno da ljudi nisu samo izašli na vazduh da protegnu noge, već je većina otišla kućama. Koliko je nezahvalno biti prvi bend večeri, isto toliko je nezahvalno biti i poslednji. Obzirom na to da je već bilo kasno, a i nekako smo počeli da posustajemo sa energijom nakon 3 odlična nastupa koji su bili za nama, ova petorka koja dolazi iz gradića Lenzburg na severu Švajcarske, je delovala nekako razočarano i smušeno. Što je sasvim i razumljivo, budući da dolaze iz najdaljeg mesta u odnosu na ostatak line-upa. Oni su trenutno na turneji, promovišući svoj novi album od prošle godine Against the Odds, a kod nas su ovom prilikom bili premijerno. Uprkos praznjikavom klubu, koji se do tada sveo na svega nekih 30-ak ljudi u publici, Hellvetica je rasturila. Pravo osveženje večeri, jer je i meni iskreno, kako se veče primicalo kraju, počelo da se spava, pa nisam znala koliko ću još snage imati i za poslednji bend, međutim oni su me uspešno razbudili. Mešajući čak tri pravca – thrash, hardcore i punk, dokazali su da su odličan izbor za live svirke, čak i ako ne znate šta ste došli da slušate, jer bi vam se zasigurno svidelo. Bilo je tu i groove-a i speed-a, tako da je završnica ovog događaja bila prilično zanimljiva i šarenolika. Nakon nešto kraće od 45 minuta nastupa, bend se sa nama pozdravio i zahvalio na pažnji, a tokom samog nastupa se u više navrata zahvaljivao svima nama koji smo ostali u klubu i dali sve od sebe da održimo atmosferu do samog kraja.

Mogu reći da sam kući otišla sa napunjenim baterijama, jer je ovakav događaj za mene bio pun pogodak, i sigurno je bio za sve koji su se večeras našli u Elektropioniru, a posebno za ljubitelje ovakve muzike.

Prethodni tekstPromocija Antievrovizije @ Cigla & Krigla, 5.5.2018.
Naredni tekstParkway Drive – Reverence (2018)
Moje ime je Bojana Prašović. Odrasla sam u Beogradu, gde živim i radim i danas. Moja pasija je slušanje alternativne muzike, sa akcentom na ekstremnom metalu. Kako sam odrasla u kućnoj atmosferi gde se nije ni slušalo ništa drugo, sem dobre muzike (mama je klan Maiden, dok je ćale više klan Priest, a Metallica im je, pored mnoštva drugih bendova, zajednička ljubav), pa onda možete zaključiti zašto i kako sam počela da slušam metal. Postala sam deo ovog finog tima, jer od malena gajim ljubav prema muzici, iako nikada nisam imala afiniteta da zapravo naučim da sviram neki instrument i tako doprinesem muzičkoj zajednici. Stoga sam zaključila da je izgleda jedini način da pišem o istoj. Od fakulteta sam završila Filološki, smer Skandinavistika (glavni jezik- norveški). Većina mojih omiljenih bendova potiče iz Skandinavije, te to i nije mnogo čudno. Moji izveštaji su uglavnom bazirani na ekstremnijem i mračnijem muzičkom ukusu, te slabo od mene možete očekivati izveštaje sa, recimo, punk ili reggae događaja. Kako mi nažalost obaveze ne dozvoljavaju drugačije, uglavnom sam PRISutna samo na beogradskim svirkama i događajima.