Master Guitar – Flamenko i Mejdeni?

Ukratko, Master Guitar je ime evropske turneje na kojoj gitaristi Ben Woods i Thomas Zwijsen sviraju poznate hitove rok i metal muzike.

Po mom dolasku u Fabriku, domaća podrška Vitriol je već bila na sceni. S obzirom na to da nisam želeo da kasnim, došao sam nešto ranije nego što je bilo napisano na događaju. Ipak, satnica nije bila ispoštovana, a Vitriol je bio pri kraju svog nastupa. Njihovu grupu čine gitarista i violonista kao glavni akteri i dve prateće vokalistkinje koje su stajale iza. Svirali su isključivo svoje kompozicije koje je stvarao gitarista Đorđe Letić. Pridružili su im se još jedan vokalista, čije ime nisam uspeo da saznam, i poznati flamenko gitarista Nenad Patković. Nije mi prvi put da slušam Patkovića, tako da sam znao da mogu da očekujem prelepe solaže u flamenko maniru. Naravno da nisu izostale. Za kraj svog nastupa su odsvirali kompoziciju Green Sleeve. Publike za vreme njihovog nastupa nije bilo mnogo, tako da ni atmosfera nije bila spektakularna.

Posle kratke pauze, na scenu je izašao holandski flamenko gitarista Thomas Zwijsen. Svoj nastup je počeo pesmom The Trooper, grupe Iron Maiden. Publika je odmah pozitivno reagovala, pa smo mogli čuti pojedince kako pevaju uz muzičara. Dobio veliki aplauz i ovacije već posle te pesme. Nastavio je pesmom 2 minutes to midnight, a reakcija publike je bila ista. Za mene koji sam veliki obožavatelj mejdena, ovakva izvedba je bila pravo osveženje. Odsvirao je još i pesmu Space oddity Dejvida Bouvija, posle koje mu se na sceni pridružio Ben Woods. Zajedno su odsvirali pesmu I want out benda Helloween, čime su uspostavili lepu atmosferu i razbudili publiku. Veliki broj pesama sa njihovog repertoara su činile pesme mejdena. Pored već navedenih pesama, svirali su i Flash of the blade, Paschendale i, na veliko oduševljenje publike, Wasted years. Posle te pesme, Ben je ostao sam na sceni i odsvirao je pesme Painkiller, Bark at the moon i  Nothing else matters. Kada se Tomas vratio, odsvirali su još nekoliko svojih stvari. Za kraj svog nastupa ostavili su, naravno mejdene, pesmu Aces High. Napustili su scenu uz veliki aplauz i ovacije. Njihov scenski nastup nije bio neka atrakcija, tako da je publika mogla da uživa samo u poznatim hitovima u malo drugačijem aranžmanu.

Ovo je definitivno nešto što ne može da se čuje svaki dan. Pesme su jako lepo aranžirane, a svi muzičari koje smo videli su virtuozi na svojim instrumentima. Ono što odaje loš utisak je polupuna Fabrika. Ljudi je bilo malo, a prostor je preveliki za ovakav vid koncerta. Moje mišljenje je da bi ovo mnogo lepše zvučalo i atmosfera bi bila mnogo bolja u nekom malo većem kafiću, gde ne bi bilo hladno, prazno i, u krajnju ruku, dosadno.