Jubilej Paket aranžmana

Sinoć se u Klubu studenata tehnike održala proslava jubileja – nekadašnja kultna emisija čuvenog Kize Betmena, pod nazivom Paket Aranžman, koja se emitovala na televiziji Politika, napunila je 25 godina. Na jednoj režimskoj televiziji vrteli su se, između ostalog, spotovi protiv Slobodana Miloševića. Ova emisija je imala mnogo slobode i nije čula za reč cenzura. nakon što je emisija izlašla iz okvira televizije, nastavila je da živi u formi koncerata i CD izdanja. Veza KST-a i Paket aranžmana je jaka, te se nije razmišljalo o mestu organizovanja ove svirke.

Broj ljudi u publici ove večeri nije bilo na zavidnom nivou. Možda pedesetak ljudi. Opet se tu treba zapitati i koliko ih je, kao i moja malenkost, ušlo na čuveni spisak. Nisam sigurna da li je razlog što je za dan događaja odabran četvrtak, koji je automatski eliminisao dolazak klinaca koji sutradan idu u školu, kao i studenata koji petkom ujutru imaju predavanja, ili onaj lošiji faktor, da ljudima jednostavno nije stalo. Iskreno se nadam da su u pitanju obaveze koje petak donosi.

Veče su otvorili jedni od srpskih Iraca – Irish Stew. Iako nagužvani na malu binu kluba, koja vikendima ima ulogu podijuma za igru i ovog puta ih je sprečavala da budu razigrani, bili su standardno veseli. Međutim, kao da svoju emociju nisu mogli da prenesu na ostatak publike. Ljudi su se pokrenuli tek nakon što im je Bojan, vokal benda, prilično direktno rekao da je jedan od članova benda došao iz inostranstva i da kaže da su reakcije publike tamo daleko bolje.

Nakon njih, na binu je u srebrnom sakou izašao Prljavi inspektor Blaža, a sa njim i Kljunovi. Publika se odlično provela uz nekoliko pesama ovog izvođača. Zabava je bila odlična. U jednom momentu je vozić odneo blažu sa bine, a vratili su ga začuđenog, sa cigarom u ruci, uz izjavu: Šta je ovo? Pa ja ne pušim! Sada već standardno, publika je najbolje prigrlila pesmu Sunce tuđeg neba (greje k’o naše), svima verovatnije bolje poznatu pod nazivom Srbijo, Srbijo. Publici tokom ove pesme Blaža nije ni trebao, pevali su je sami.

Do momenta kada su na red došli Dža ili bu, nije mi bilo čudno što su bendovi svirali po pola sata. Pet je bendova, oni su među prvima, tako to ide. Kada su se Sabljar i ekipa popeli na binu, bila sam spremna za malo duže uživanje u muzici koja mi, iskreno, mnogo bolje leži od one koju sam slušala na ovom koncertu do tog momenta. Ono što mi je odmah bilo sumnjivo je da bend počinje sa prilično poznatim pesmama. Najpoznatijim, da budem preciznija. Taman smo se zagrejali, šutke onih nekoliko izuzetno raspoloženih ljudi su postajale sve bolje, a bend je završio svirku sa odsviranih 5 do 6 pesama. Da se razumemo, svirka je bila odlična! Bend je otprašio, kao što se od njih i očekivalo. Kritika ide na račun organizacije koncerta.

img_1016-copy
Dža ili Bu @ Dom omladine Beograda, novembar 2016.

Nakon ovoga, nastavilo se u pank maniru. Na scenu je stupila Zvončekova bilježnica, bend koji je svirao i na proslavi 5 godina Paket aranžmana i za koji je, pri najavi, naglašeno da nikada do sada nije izneverio. Prekaljeni pankeri imali su najbolju reakciju malobrojne publike. Pevalo se, a atmosfera je bila bratska. U skladu sa atmosferom, ljudi su najbolje reagovali na pesmu Prijatelju, a imali smo priliku da čujemo i nešto, kako rekoše, ultra novo (iako nije baš ultra novo, jer je pesma izbačena godine, koliko sam ja upućena), pesmu pod nazivom Samo pravo. Iako je prošlo bez pečenja, kako tradicija nalaže, bend je sa publikom podelio gibanicu od sedam jaja.

Bend koji je imao tu nesreću da zatvori ovo veče, na kojem je u publici ostalo svega dadesetak ljudi, računajući novinare i ekipu iz KST-a, bio je Doghouse. Ovaj bend su prijatelji izuzetno podržali, skačući i pevajući njihove pesme, a najvatreniji fan bio je Danilo Trbojević, ili , kako pojedini iz naše redakcije vole da srimuju – Dača iz Nadimača. Bend je, bez obzira na manjak publike bio samouveren i energičan. Njihova muzika mi je, za kraj, odlično legla.

Povod za ovaj događaj bio je izuzetno lep, odabir bendova bio je sasvim dobar, ali tajming i sama organizacija nije bila jača strana. Računala sam ja da koncert neće početi onda kad je zakazan, već barem sat vremena kasnije, što i nije neki problem, jer u KST-u koncerti počinju prilično kasno, pa se završavaju pred polazak jutarnjih buseva. Međutim, koncert je bio gotov u pola 3, a svaki bend je svirao tek nekoliko pesama. Taman kad se publika dobro zagreje, bendovi završe s nastupom. Ako je bio plan da koncert traje tako kratko, onda je trebalo da budu dovedena tri benda koji bi svirali nešto duže. Verujem da su neki ljudi platili kartu da čuju jedan ili dva benda i da im nije bilo drago kad su shvatili da su pare dali za slušanje pet najpoznatijih pesama. Manjak publike je svakako bio još jedan problem, ali na taj problem, na moju veliku žalost, ne može direktno da se utiče kako bi se ispravio. Bendovi su bili odlični, provod je stvarno bio okej, ali bi bio daleko bolji da organizacija nije bila ovakva kakva je bila.