FC Apatride UTD: Istorijski vremeplov kroz reggae

Prethodna dva dana u Atom Akademiji bila su rezervisana za učenje istorije na jedan nesvakidašnji i veoma inspirativan način. Naime, beogradski roots reggae sastav FC Apatride UTD je održao dvodnevnu promociju svog novog izdanja Roots History BookReč je o duplom albumu, čiji je prvi deo, Before colonisation, promovisan u petak, a drugi deo, After colonisation, publika je mogla čuti sinoć. Slušati prijatne vokale ispraćene autentičnim rege zvukom, koji govore o događajima od Velikog praska pa do rata u Libiji, nepogrešiv su način za učenje.

Uzmimo za pretpostavku da je planeta na kojoj živimo beskonačan izvor inspiracije za tvorce raznih umetnosti, između ostalog i muzike. Zatim tu hipotezu o neiscrpnom vrelu nadahnuća svedimo na neku manju teritoriju, recimo na naš Balkan. Možemo shvatiti da je on i više nego izobilno zemljište za stvaranje iznimnih i novih umetničkih izraza. I, kada se sve razmotri, uviđamo da ovdašnji tvorci rege zvuka, baveći se ozbiljnim životnim temama, iskaču iz sprega preduverenja koja su nametnuta na globalnom nivou i na koje većina pomisli kada se govori o reggae-u, a to je apsolutno zadovoljavajuće. Ono što ne valja u celoj ovoj priči je činjenica da sastav kao što je FC Apatride UTD, bez obzira na kvalitet i svojstvenost koji ih karakterišu, biva jedva poznat domaćoj publici.

Sa stvaralaštvom ovog benda sam se susrela ne tako davno, a ovo je bio prvi put da sam prisustvovala njihovom živom nastupu. Svirku su započeli pola sata pre ponoći, zasviravši pesmu Nat Turner, prvu sa postkolonizacionog albuma, posvećenu Natu Tarneru, robu i propovedniku afroameričkog porekla, koji je prvih decenija devetnaestog veka predvodio krvavu pobunu robova u okrugu Sauthempton, u Virdžiniji. Bila je to borba protiv robovlasništva, borba za slobodu, te apsolutno ne treba dovoditi u pitanje zašto je ličnost kakva je bio Tarner zaslužila svoje mesto na Roots History Book izdanju. Publika je gromkim aplauzima i uzvicima ispraćala pesmu za pesmom i odobravala reči koje su dolazile sa bine. Ako izuzmemo Béal na Bláth letter i kratku priču o ljubavnom pismu Majkla Kolinsa, trenutak večeri koji je na mene ostavio najjači utisak je izvedba pesme River of blood, posvećena drugu Titu i čuvenom okršaju naših i Nemaca na Neretvi. Ona obiluje detaljnim informacijama o čuvenoj Neretvi i odaje počast nestvarnom herojskom činu partizana u mukotrpnoj borbi za spas ranjenika. Iako je bilo posvećeno događajima koji se tiču revolucija i opreka koje su obeležile savremenu istoriju, tokom cele večeri u Akademiji zračila je ugodna atmosfera. A tome je svakako doprinelo lepo raspoloženje članova benda. Nasmejni i u potpunosti stopljeni sa svakim izvedenim tonom, svaki od njih je odvao utisak zadovoljstva. Bilo je mirno, do samog kraja večeri. Tada je publika uzvikivala da želi još, ali bis ovoga puta nisu dobili.

DSC_7905 (Copy)

Frontmen ovog benda je jednom prilikom izjavio da rege ima smisla samo ako služi kao podloga, kako za duhovno buđenje, tako i za političko i klasno osvešćenjeOvu izjavu su opravdali sinoćnim nastupom u Atom Akademiji. Bilo bi poželjno, a i zaslužili su, da njihov rad dobije veću pažnju domaće publike i da se ne shvati samo umetnost kao umetnosti, nego i kao umetnost radi prosvećenosti, jer to zaista i jeste.