Delirijum u sanatorijumu Lacune Coil

Sinoć je u Domu omladine Beograda bilo posebno veče jer je bend, koji pod imenom Lacuna Coil već dvadeset godina gradi karijeru, prvi put nastupio u Srbiji.

Pre zvezda večeri nastupila su dva benda, od kojih je prvi bio italijanski sastav Sinheresy. Ovaj bend je u muzičke vode uplivao kao Nightwish cover bend, što je u njihovom zvuku moguće prepoznati, ali su se u autorskom radu okrenuli nešto modernijem symphonic zvuku. Od samog početka večeri bilo je jasno da će nastupe sva tri benda obeležiti snažni ženski vokali. Ovo je jedan od onih bendova koji bolje zvuče uživo, nego na snimku, a sveukušnom utisku je veoma doprinelo i njihovo ponašanje na bini. Imali su nekoliko pravih fanova u publici, dok je ostatak publike ovog puta bio raspoložen da bude responzivan, što se dugo nije desilo.

IMG_2725-(Copy) (Copy)

Drugi bend ove večeri bio je švajcarski Cellar Darling, bend u čijem se sastavu nalaze nekadašnji članovi benda Eluveitie. Zvuk ovog benda jedva da podseća na ono što su stvarali u svom matičnom bendu. Na trenutak nisam bila sigurna da li mi ti pop vokali idu uz odlične metal instrumentale i sa svakim tonom prvih pesama mi se u glavi pojavljivala Hayley Williams iz sastava Paramore, ali Ana Murphy je uspela da me ubedi da je ovo ipak odlična kombinacija zvuka. Najveću reakciju publike tokom njihovog nastupa izazvala je repetativna, ali — možda baš iz tog razloga — izuzetno catchy pesma, Avalanche. Ana svira vergl, koji zvuči i izgleda kao kombinacija muzičke kutije i violine i zaista donosi nešto specifično u pesme ovog sastava. Bend je zvučao odlično, ali mi je dobar broj pesama zvučao slično, pa mi samim tim neki momenti nastupa jednostavno nisu bili zanimljivi. Uz Hvala, Beograde, izgovoreno na srpskom, bend najavljuje Lacunu Coil i povlači se sa bine.

IMG_2926-(Copy) (Copy)

Nako kraće pauze nego što je bilo predviđeno, svetla se prigušuju i, praćen ovacijama, na binu izlazi bubnjar ovog sastava, Ryan Blake Fole. Za njim se pojavljuje i ostatak benda, zaključno sa vokalima, Cristinom Scabbiom i Andreom Ferrom. Svi obučeni u odore Lacuna Coil sanatorijuma, dok je instrumentalni deo benda nosio corps paint, koji me je podsećao na maske različitih bendova.

Koncert su otvorili pesmom Ultima Ratio, koja se nalazi na albumu Delirium, u okviru čije promocije je bend posetio Srbiju. Sa prvim taktvoima muzike ovog benda i publika je konačno potpuno oživela. Iako je Amerikana bila tek polupuna, to nije uticalo na atmosferu. Iza benda se nalazio ogromni polukružni baner, a svetla su igrala veoma bitnu ulogu, gaseći se na kraju svake pesme, što je doprinelo tome sve bude poprilično teatralno i dramatično.

Cristina Scabbia je definitivno lice ovog benda. Do sada sam je apsolutno doživljavala tako. Sada smatram da ona definitivno jeste osoba po kojoj ćete da prepoznate ovaj sastav, ali sam uvidela da je Andrea osoba koja nosi koncert na plećima. Dok se Cristina dosta fokusirala na vokal i svojim nastupom veoma vešto dočaravala emocije koje nose pesme, Andrea je, osim odličnih vokalnih deonica, doneo i mnoštvo energije. Njegova komunikacija sa publikom i njeno animiranje je perfektno, što je dovelo do toga da većina očiju bude uprta upravo u njega. Definitivno je od onog lika koji ima odlične vokalne deonice došao do nečeg mnogo većeg i bitnijeg. Pomalo ironično, bend je najveće ovacije i najglasnije pevanje publike dobio kada je Cristina sve pozvala da pevaju Enjoy The Silence, sasatava Depeche Mode.

Sastav je glavni deo seta priveo kraju pesmama Delirium i Nothinhing Stands In Our Way, po kojoj je nazvana i knjiga ovog benda, koja bi uskoro trebalo da bude objavljena, što Cristina nije propustila da spomene. Nakon toga, bend se povukao sa bine, a publika ih je pozivala na bis. Bend se vratio na binu i prva od pesama, Naughty Christmas, bila je izvedena u potpuno novom okruženju sa efektom veštačkog snega, uz sneška i jelku na bini. Nakon ove, publika je imala priliku da čuje pesme Heaven’s A Lie i House Of Shame, čime je koncert završen.

IMG_3169-(Copy) (Copy)

Ovo veče je obelezio odličan zvuk, odlični bendovi i iskrena skreća, kako publike, tako i sastava Lacuna Coil, što su se, nakon dvadeset godina postojanja, konačno našli na bini pred srpskom publikom. Nedovoljan broj publike definitivno nije uticao na sveukupnu atmosferu i razmeu energije. Bend je obećao ponovni dolazak, a na nama je da vidimo da li su obećanja prazna ili ne.