Consecration osvojio i prostore SubBeernog centra!

Jedna lepa, sunčana subota je za nama, a ono što je bilo šlag na torti tog dana je koncert benda Consecration, ovoga puta održan premijerno u prostorijama kluba SubBeerni centar.

Iako je, prema rečima frontmena benda Danila Nikodinovskog, svirka zakazana u SubBeernom centru bila last-minute tipa, prošla je zapaženo i vrlo uspešno. Kao što je Danilo poručio, ovaj klub se nameće kao jedan od interesantnijih novih prostora za svirke, a obzirom na to da sam i ja u njemu bila premijerno, zajedno sa bendom, mogu reći da je dorastao očekivanjima.

IMG_4252-Copy

Pripremajući novi studijski album, Consecration su napravili još jednu pauzu sa radom u studiju i ovom svirkom se vratili na binu. Iako prethodni nastup, koji beše održan u februaru u Elektropioniru, nije tako daleko za nama, mislim da su i bend i publika uživali u ponovnom susretu. Ja svakako jesam. Set lista beše malčice izmenjena u odnosu na prošli put, kao što je frontmen i najavio da će biti, te je ona ovaj put glasila ovako: bend je krenuo sa zagrevanjem numerom Luka Čeh sa njihovog nadrealno dobrog albuma Univerzum zna, potom su nastavili malo laganijim tempom zaista fenomenalnom pesmom Cimet, a koja nosi takođe i naziv njihovog albuma iz 2013. godine. Sa istog albuma usledile su Romantična policija i Barikade, a onda je na red došla upravo dobro poznata stvar sa istoimenog i već pomenutog albuma Univerzum zna koja te uznosi negde u dubine kosmosa gde lebdiš u crnim rupama ekstatičnih gitarskih deonica. Poprilično dugačka stvar, ali ako mene pitate može trajati i zauvek. Nakon toga nizale su se stvari kao što su Ejmi, Rinasek i Debeli leptir. Sledeća numera Tvin piks najavila je, već sa nestrpljenjem iščekivani, šesti album Plava laguna, koji bi trebalo da izađe tokom ove godine. Aligator, sa albuma .avi, nas je nakon toga bacila u ponore i močvarne odaje kroz koje smo gazili korak uz korak s bendom, sve dok nije naišla i noseća numera ovog albuma, uz pesme Somna Idiot Glee. Završnica su bile Đavo nije urban i Praskozorje, koje su opet usporile tempo kako i doliči kada se koncert bliži kraju.

IMG_4343-Copy

Sve u svemu, još jedno prijatno iznenađenje, kako klubom, tako i samom svirkom. Da sam fan, to je jasno. Ja sam sebi uzela i majicu benda, a vi kako ste? Sledeći put da dođete i u malko većem broju, nećete se pokajati. Ko još nije čuo za Consecration, nastaviće da mu izmiče ono nešto što fali na domaćoj sceni, a da nije ni svestan veličine i razmera talenta ovog trojca.

Prethodni tekstChvrches оbjavili novi spot!
Naredni tekstDirektori, Trnje, Govnari @ CZK Božidarac, 28.4.2018.
Moje ime je Bojana Prašović. Odrasla sam u Beogradu, gde živim i radim i danas. Moja pasija je slušanje alternativne muzike, sa akcentom na ekstremnom metalu. Kako sam odrasla u kućnoj atmosferi gde se nije ni slušalo ništa drugo, sem dobre muzike (mama je klan Maiden, dok je ćale više klan Priest, a Metallica im je, pored mnoštva drugih bendova, zajednička ljubav), pa onda možete zaključiti zašto i kako sam počela da slušam metal. Postala sam deo ovog finog tima, jer od malena gajim ljubav prema muzici, iako nikada nisam imala afiniteta da zapravo naučim da sviram neki instrument i tako doprinesem muzičkoj zajednici. Stoga sam zaključila da je izgleda jedini način da pišem o istoj. Od fakulteta sam završila Filološki, smer Skandinavistika (glavni jezik- norveški). Većina mojih omiljenih bendova potiče iz Skandinavije, te to i nije mnogo čudno. Moji izveštaji su uglavnom bazirani na ekstremnijem i mračnijem muzičkom ukusu, te slabo od mene možete očekivati izveštaje sa, recimo, punk ili reggae događaja. Kako mi nažalost obaveze ne dozvoljavaju drugačije, uglavnom sam PRISutna samo na beogradskim svirkama i događajima.