Brutalni ponedeljak u Elektropioniru!

Mlevenje. Tako još jednom mogu i moram opisati sinoćnu svirku u Elektropioniru. Ko nije upućen, australijske deathcore legende Thy Art is Murder nastupile su prethodne večeri premijerno u Beogradu, u organizaciji MTA Promotion-a. Da stvar bude bolja, podršku su pružile čak dve odlične predgrupe, Y.O.X i Nemesis.

U zadnje vreme dosta koncerata se održava u sred radne nedelje, što nije baš zahvalno, jer je manji odziv publike time zagarantovan. Međutim, ovog ponedeljka uveče, zavidan broj ljudi se okupio u Elektropioniru. Nastup prvog benda počeo je na vreme, u pola 9, kao što je i bilo zakazano, što se ne dešava često. Moram priznati da sam primetila da je organizator precizan kada je satnica u pitanju, što je za ogromnu pohvalu. Kada sam ušla i pozicionirala se negde na sigurno, odakle ću moći da pratim svirku, a da ne budem pregažena u šutkama koje su neminovne na jednom ovakvom događaju, Y.O.X je već uveliko svirao. Ovaj bend sam sinoć prvi put slušala, ali definitivno nisam bila razočarana. Za prvi bend, bilo je dovoljno ljudi u publici da tu bude skakanja i urlanja, tako da sam sigurna da je Y.O.X kući odneo pozitivne utiske. Samo što sam krenula da uživam, kada ono nastup beše gotov, kao što to uvek biva kada moraš ostaviti vremena za nastup još jednog benda podrške, a onda i za naravno zvezde večeri. Y.O.X je na mene ostavio dobar utisak, a sigurna sam i na publiku, te je vrlo verovatno da ćemo ih sve češće gledati na bini. Kao prvi bend večeri, odradili su svoj posao majstorski, a to je svakako bilo da zagreju publiku u čemu su i briljirali.

IMG_3099

Sledeće na binu izašle su devojke iz jedinog all-girl melodic death metal benda kod nas, Nemesis. Kao da ovo ne zvuči dovoljno impozantno samo za sebe, devojke zaista kidaju. Sećam se kada sam ih gledala u holu DOB-a, sada već odavno, kada su bile na svom početku i svirale obrade pesama benda Arch Enemy, bez autorskih stvari. Još tada sam pomislila da su odlično skinule Arch i da ne verujem šta čujem i vidim, ali sam takođe pomislila i da će njihove autorske stvari sigurno biti pravo osveženje, kada su onako dobro svirale obrade. Da imaju talenta i umeća bilo je vidno i jako mi je drago da vidim da su dogurale dovde, jer gde god se okrenem čujem da negde nastupa Nemesis i srce mi je puno zbog toga. Nisam imala prilike da ih slušam uživo od onda, ali se sinoć to konačno ostvarilo. Devojke, bila sam oduvana. Toliko sam bila oduševljena, da sam nakratko zaboravila da tek treba Thy Art da nastupi, a nakon pola sata svirke poželela sam da toga bude još. Autorske stvari su zaista za svaku pohvalu i zavidim vam jer ste uspele ono što malo koja devojka ostvari, a to je da bude u uspešnom heavy metal bendu i roka sa takvom energijom da je to puki dokaz da nema apsolutno nikakve razlike između muških i ženskih bendova i da su i jedni i drugi podjednako sposobni da održe odličnu svirku, a ko sumnja u to neka ode jednom na svirku Nemesis-a i uveri se sam. E pa, do sledeće prilike, a dotle kapa dole ovim damama.

IMG_3269

Oko desetke, Thy Art is Murder popeo se na binu i privodio kraju poslednje pripreme za početak nastupa. Thy Art Is Murder su jedan od najznačajnijih imena na svetskoj deathcore sceni i sa nešto više od deset godina karijere uspeli su da objave četiri studijska albuma. Ovog leta su na evropskoj turneji nazvanoj Death Dealers European Tour, u okviru koje su rešili da posete konačno i Srbiju. Momci iz benda prošli su do bine kroz sam centar publike sa gitarama u rukama, dok je pevač bio misteriozno zamotan u jedan od onih popularnih muških kardigana sa kapuljačom. Sa prvim tonovima, moj utisak je bio da je zvuk znatno tiši nego što je to bio slučaj dok su predgrupe nastupale. Iskreno, meni je to bio jedini minus zbog koga sam imala utisak da se sve vreme tokom svirke naprežem da čujem, nadajući se pred svaku sledeću numeru da će ga neko pojačati, međutim to se nije desilo. Lični utisak je da je bend zvučao brutalno, ali nedovoljno brutalno, ako kapirate na šta mislim. Falilo mi je da trese, ovako mi je nekako delovalo da slušam muziku sa razglasa. No, na stranu to, Thy Art je razvalio kao što sam imala prilike i da načujem da hoće, a činilo se i da ovi australijski momci imaju pravu malu armiju fanova kod nas, sudeći po aktivnostima na zvaničnom Fejsbuk event-u. Nisam ih slušala ranije, ni uživo ni generalno, ali sam ih propratila malo na Youtube-u kada je njihov dolazak bio prvi put najavljen i instant sam skapirala da će svirka biti u stilu – ko preživi, pričaće. Tako i bi. Tu je bilo svega, šutki, circle pit-a, crowd surfing-a (neki srećnici su skakali sa same bine u masu, jelte), ma atmosfera je bila haotična i luda kako i dolikuje. Posebno zapaženo je prošla interesantna obrada pesme Du Hast benda Rammstein, koja je odsvirana baš u Thy Art aranžmanu, a koju apsolutno niko nije očekivao.

IMG_3428

Pevač CJ je objasnio u više navrata kako su umorni i kako je to bila duga turneja i da poslednji atom snage daju našoj publici te večeri, mada i pored toga nije manjkalo dobre atmosfere. Međutim, čini mi se da to postaje tradicija, naša zemlja bude maltene poslednja na listi i kada bend odradi seriju velikih i jakih nastupa negde drugde, za nas ne preostane mnogo snage. No, to nam je sudbina valjda. Barem, i pored toga, ima šta da se čuje i vidi ponekad, posebno sam zadovoljna što se sve više organizuju nastupi underground bendova, bendova koji imaju malu, ali odabranu publiku, jer mislim da je od istih komercijalnih imena svima više muka. Eto, koncert Thy Art-a prođe i te kako zapaženo, a momci su, naravno, u par navrata zaključili da smo luda publika i da će morati da nas uzmu ponovo u obzir na nekoj narednoj turneji. Eto toliko. Sasvim pošteno.

Prethodni tekstThy Art Is Murder, Nemesis, YOX @ Elektropionir, 9.7.2018.
Naredni tekstRas Mc Bean & Soulcraft – Reggae On a Mission (2018)
Moje ime je Bojana Prašović. Odrasla sam u Beogradu, gde živim i radim i danas. Moja pasija je slušanje alternativne muzike, sa akcentom na ekstremnom metalu. Kako sam odrasla u kućnoj atmosferi gde se nije ni slušalo ništa drugo, sem dobre muzike (mama je klan Maiden, dok je ćale više klan Priest, a Metallica im je, pored mnoštva drugih bendova, zajednička ljubav), pa onda možete zaključiti zašto i kako sam počela da slušam metal. Postala sam deo ovog finog tima, jer od malena gajim ljubav prema muzici, iako nikada nisam imala afiniteta da zapravo naučim da sviram neki instrument i tako doprinesem muzičkoj zajednici. Stoga sam zaključila da je izgleda jedini način da pišem o istoj. Od fakulteta sam završila Filološki, smer Skandinavistika (glavni jezik- norveški). Većina mojih omiljenih bendova potiče iz Skandinavije, te to i nije mnogo čudno. Moji izveštaji su uglavnom bazirani na ekstremnijem i mračnijem muzičkom ukusu, te slabo od mene možete očekivati izveštaje sa, recimo, punk ili reggae događaja. Kako mi nažalost obaveze ne dozvoljavaju drugačije, uglavnom sam PRISutna samo na beogradskim svirkama i događajima.