4. i 5. dan MetalDays-a: Ekstremni finiš metalnog ludila

Četvrti dan se spektakularno završio sa najsnažnijim lajn apom festivala. Judas Priest kao glavni akt večeri rasturio je Lemmy Stage, ali, naravno, i pre njih je bilo odličnih bendova koji su otvarali ovaj dan festivala pred metalne bogove.

Tačno u 16 časova i 20 minuta, po najsnažnijem suncu, izašli su momci u kožnjacima iz benda Asomvel. 101% inspirisani bendom Motorhead, trio je imao zvuk, izgled, pa čak i stav kao legendarni Lemmy. Ispred njih se našao skroman broj ljudi, a isporučili su pravu rock n roll svirku. Ako vam nedostaje energija Motorhead-a, onda je ovaj bend za vas. Vratili smo se Lemmy stage-u za još jednu dozu klasičnog metala. Ovog puta je u pitanju bio ženski bend Girlschool. Pozitivna energija mladih cura koje su muzički aktivne već 40 godina, dokazala je da godine, a ni pol nisu bitni da bi se svirao pravi heavy metal. Na set listi se našlo dosta starih pesama, a i hitova poput C’mon Lets Go, Hit and Run, a za kraj su ostavili pesmu koju su nekada davno delile sa MotorheadomEmergency. Snažan bend, snažna energija, snažne žene. Idemo dalje, vreme je bilo za ekstremniji metal. Publika je počela da se skupi u sve većem broju zbog floridskih legendi death metalaObituary. Prvim riffom i bitom bubnjeva, prašina je zaklonila vrelo julsko sunce koje je konstantno pržilo tokom celog dana, a Obituary je uspeo da nas natera da ignorišemo vrućinu. Videlo se da je publika sa velikim iščekivanjem čekala bend, a to su pokazali po tome što su se circle pit-ovi konstantno vrteli brzinom ritma benda. Dosta novog materijala svirali su na početku, ali za kraj su ostavili ono najbolje – Choped in Half i, naravno, Slowly we Rot, pesme koje su bile klimaks svirke.

Bilo je vreme da se malo odmorimo, i da se spremamo za energični Hatebreed. Lemmy stage je sada već bio prepun, čak i publika koja ne voli bend je bila prisutna, došli su da sačekaju Judas Priest. Tokom nastupa benda viđenda je potpuno divlja atmosfera. Publika je konstantno headbang-ovala i pravila mosh pit-ove, a nije zafalio ni crowd surfing. Zaista pozitivna reakcija publike na bend koji nastupa pre metalnih bogova.

E sada je došlo vreme za ono zbog čega se i došlo na festival u velikoj meri. Nestrpljivo se čekalo četiri dana na Judas Priest i njihov nastup na Metal Days festivalu. Još od podignutog banera ispred publike, počelo je skandiranje Priest, Priest, Priest. Energija je bila prisutna u visokoj meri,  još se samo čekalo da bend izađe na binu. To se i desilo, prva numera Firepower je eksplodirala, a publika je pesmu sa novog albuma itekako rado otpevala i podržala. Bend nije dao publici šansu da se odmori, pa je odmah sledeće iznenađenje bila pesma Grinder sa British Steel albuma. Klasičan riff numere se pevao isto kao i tekst pesme, publika je bila spremna za još Priest-a. Na set listi se našla i pesma koju su po prvi pit odsvirali samo na ovoj turneji, u pitanju je Saints in Hell, stari izgubljeni hit sa albuma Stained Class. Dosta starih pesama poput Sinner, Tyrant, Ripper i Metal Gods našlo se na set listi, uz dosta materijala sa novog albuma, kao što su Lightning Strikes i Risen from the Ruins. Veliko iznenađenje prisutne publike izazvalo je to što se u izboru pesama našla i Night Comes Down koju je publika sa puno emocija pevala od početka do kraja. Za bis su se pripremili spektakularno, tradicionalno Rob Halford je izašao motociklom na binu, a bend, uz zvuk snažnog motora, započeo pesmu Bell Bent for Leather. Publika nije stajala, i dalje je pevala sa velikom strašću svaku reč. Klimaks benda je bila legendarna pesma Painkiller. Uz prve tonove počelo je sve da leti u vazduh, od čaša, pa čak do nogu, koje su se mogle videti od crowd surfera. Ubrzo posle toga bend je nastavio sa mega hitom Breaking The Law. Ovakva pesma koliko god smorila sve fanove metala, ovaj put se pevala iz sve snage, opet se iz publike čula svaka reč legendarne numere. Velika šteta, očekivanje Glen Tiptona na poslednje dve pesme se nije ostvarilo. Nije došao na koncert, ali su ga ipak prikazali na ogromnom video bimu iza benda. Sjajan muzičar koji nedostaje svima na bini, iako je Andy Snipes dokazao da se savršeno uklapa u bend. Za poslednje dve pesme bend je odabrao You Got Another One Coming i Living After Midnight uz koje se uživalo do poslednjeg tona gitare, a ubrzo posle toga bend se pozdravio sa publikom i obećao da će se jednog dana vratiti. Legende metala su još jednom isporucile snažan zvuk i odličnu atmosferu, zasluzeno su dobili naziv Metal Gods!

Posle 7 dana metala, konačno smo preživeli i poslednji dan festivala. Kroz kišu, sunce i prašinu izdržali smo mnoštvo bendova, a poslednjeg dana smo uživali uz bendove koji zatvaraju ovo izdanje festivala. Prvi bend koji smo odslušali, posle podne, kroz najjace sunce, bio je grčki thrash metal bend- Cronosphere. Mladi momci su pokušali da svu svoju energiju izbace kroz muziku ispred veoma malog broja ljudi. Čudno za thrash svirku, nijedan mosh pit se nije odvijao. Možda je to sindrom poslednjeg dana festivala, umor se mogao osetiti kod nekih ljudi koji su gledali bend sa klupa. Nastavljamo sa thrashom, tačnije bendom koji me je naterao da povučem svaku negativnu reč o atmosferi na thrash svirkama. Tacno u 19 časova i 25 minuta, na binu je izašao agresivno/zabavni Municipal Waste koji je zadavio publiku u prašini. Set su odmah započeli numerom sa novog albuma Slime and PunishmentBreath Grease. Circle pit-ovi nisu prestajali, a vorteks ljudi podigao je najveću prašinu na festivalu. Bend nastavio sa numerama iz old school seta sa veoma poznatog albuma Art of Partying, a ime albuma se praktikovalo i na Metal Days-u. Od circle pit-ova, pa do stage diveing-a, Tony Foresta je pozvao publiku da naprave najveći i najluđi crowd surf na festivalu. Kako je rekao, iako znam da ste umorni i da smrdite, hajde da napravimo haos poslednjeg dana. Publika se probudila i poslušala naređenje. Dokazali su da stvarno umeju da naprave pravu thrash metal zurku. Sledeći su na binu izašli Cannibal Corpse, death metal legende koje su poznate po sjajnim koncertima. Ovo je još jedan bend koji je promovisao svoj novi album, koji nosi naziv Red Before Black. Bend je konstantno rasturao blast bitovima, publiku nije ostavio da odmori. Još jedan bend koji je probudio publiku da rasture tlo festivala ogromnim mosh pit-ovima. Set su završili svojim poznatim pesmama, sa kojima obično završavaju, poput Make Them Suffer, I Cum Blood i za kraj, kao šlag na tortu, Hammer Smashed Face. Neverovatan festivalski bend, na kom se mogu očekivati samo dobar provod i puno masnih death metal riffova. Pomerili smo se sa glavne bine na Boško Bursać stage da pogledamo jedan vrlo interesantan i mlad bend, a u pitanju je Attic, nemački heavy metal bend, definitivno inspirisan Mercyful Fate-om i King Diamond-om. Sa okultnim i horor tekstovima, bend je spremio binu da izgleda kao kapela. Ukrašena svećnjacima i ogradama, gotik atmosfera je svakako bila prisutna. Bez emocija na licu, sa corpse paintom, bend je započeo misu, sa numerom Sanctimonium sa istoimenog albuma koji je jedan od jačih u 2017. godini. Skroman broj ljudi ispred bine bio je jer je većina gledala Epicu koji su bili jedan od glavnih aktova večeri, ali to nije sprečilo Attic da slave old school metal na manjoj bini. Na set listi se našlo dosta dobrih stvari za fanove benda, poput The Hound of Heaven, Join the Coven i Headless Horseman, a nastup su završili tako što su odali počast pokojnom Warrel Dane-u, koji je preminuo u decembru prošle godine, a imao veliki uticaj na bend. U pitanju je bila pesma Die For My Sins, sa kojom su nemilosrdno i heavy završili set. Bend sa velikim potencijalom! Vratili smo se na glavnu binu da nestrpljivo čekamo i najveći bend ove večeri – Children of Bodom. Bend je spremio set listu ispunjenu samo hitovima. Ne promovišući svoj album I Worship Chaos, publici su podarili old school set listu. Prva numera, sa kojom su započeli nastup je bila Are You Dead Yet?, a publika je odmah otvorila ogroman mosh pit. Bend je muzički prespreman, a nastavili su sa još jednim hitom – In Your Face. Publika nije stajala, kao ni bend, a što smo se sve bliže približili bini osećali smo sve bolju atmosferu. Set listu su upotpunili pesmama poput Warheart, Hate Me, Needled 24/7, Downfall, Bloodrunk, dakle, videlo se da se bend postarao za sjajan provod sa publikom koja je konstantno crowd surf-ovala. Svirku su odlučili da završe sa starom pesmom Towards Dead End. Ne bih rekao da je to bio klimaks koncerta jer se na svakoj pesmi publika pevala iz sve snage sa puno strasti. Finska je opet pobedila! Došli smo do poslednjeg benda večeri, poslednjeg benda festivala. Uzbudljivih 7 dana metala zatvorio je irski ekstremni bend Primordial. Ovakav nastup uključuje dosta keltskih elemenata, koliko i black-a. Bilo je krcato ispred Boško Bursać bine pred nastup, a bend je izašao sa pesmom sa novog albuma Neil Their Tongues. Mistično-ratnički ambijent ispunio je stage tokom celog seta. Bend je bio pozitivno prihvaćen, a kao poslednji bend festivala svima je bilo žao da se festival završi. Bend je nastavio raznovrsnim setom, ali su se ipak i oni fokusirali na novi album koji nosi naziv Exile Amongst the Ruins, a koji je bio protkan i hitovima poput No Grave Deep Enough, Gods To The Godless, a zatvarali su nastup sa The Coffin Ships Empire Falls. Stigao je ipak i taj kraj festivala, publika je polako napustila koncertni prostor i vratila se žurkama po kampovima koje nisu stajale do prvih zraka sunca. Ovaj festval zaslužuje pažnju publike, a dokazao je zašto je i najjači metal fest istočne Evrope. Preporuke svima koji vole heavy metal da posete Sloveniju i Metal Days 2019, na kome će nastupati Dimmu Borgir, Hipocrisy, Korpiklaani i mnogi drugi, pa se žurka za sledeću godinu već planira. Živeli!