30 godina Ritma Nereda — Hiljade novosadskih grla

Trideset godina… Ko bi rekao? Mislim da nema veće časti za jedan bend, nego kada ima priliku da proslavi toliko vremena postojanja, uz publiku koja ih prati sve te godine, ali i publiku koja tek sad počinje da sluša njihovu muziku. Kada armija Nereda iz godine u godinu raste, nema šta drugo da se kaže, osim svaka čast i srećan rođendan!

Prvi na scenu je izašao bend Putrid BloodNjihova muzika se zasniva na HC/thrash zvuku, uz prizvuke metaliziranog panka. Njihovu muziku, osim brzih i jakih ritmova, krase i melodične solaže. U publici je, očekivano, bilo pristalica tog zvuka i ovog benda, pa smo videli i headbangove. Quarter nije bio baš adekvatno popunjen, te su svirali, nažalost, pred prilično malim brojem ljudi. Vokalista je pozivao ljude da naprave šutku, ali nisu dobili pozitivan odgovor. Iako je bend poprilično energičan, vokali nisu bili u potpunosti razumljivi, ali uprkos tome i malom broju publike, dobijali su velike ovacije i aplauze posle svake pesme. Predstavili su nam i novu, još neobjavljenu pesmu, Crna reka. Tek negde pred kraj nastupa, videli smo prvu, veoma malu šutku. Svirali su kratko, tek nekih pola sata, ali čvrsto verujem da to nije sve što oni imaju da pokažu.

Putrid Blood @ DOB, novembar 2016.
Putrid Blood @ DOB, novembar 2016.

Posle pauze, na binu izlazi HC/metal bend Gomila nesklada. Rekao bih da se baš i nisu dopali publici. Ljudi su bili poprilično statični, čak nismo ni headbangovanje videli. Da nisam čuo šta sviraju, nikad ne bih rekao da sviraju metal, ne deluju uverljivo. Bili su obučeni poprilično svakodnevno i niko se ni po čemu nije isticao, tako da im je scenski nastup bio, u krajnju ruku, dosadan. Muzika im je popriličan kliše. Nekako sve što smo čuli, kao da smo čuli i pre. Gitarski rifovi jesu dobri, a možda bi i bili efektniji za malo drugačiju publiku, koja je više naklonjena pravom metalu, ali u ovom slučaju su zvučali izlizano. Svetla tačka njihovog nastupa su bili vokali koji su, pored stvarno dobrog growla, bili totalno razumljivi. Po završetku nastupa dobii su veliki aplauz i ovacije, ali više iz poštovanja, nego zbog toga što su se dopali prisutnima, rekao bih.

Treća predgrupa ove večeri je bio bend Proleće. Quarter još nije bio popunjen kako ume da bude, ali i dalje je ovaj bend imao najviše publike ispred sebe, od svih predgrupa. Njihova muzika se bazira na pank zvuku, dakle, mnogo distorzije, glasan bas i brzi ritmovi. Način pevanja vokaliste zapravo nije ni pevanje, nego više recitovanje. Da li je to dobro, ili ne, odlučite sami. Ovo je prva predgrupa koja je kvalitetno počela da zagreva masu. Bilo je dosta pristalica ovog benda u publici, pa su ljudi i pevali uz njih. Najinteresantnija pojava na bini je definitivno bubnjar, koji je, poprilično nemilosrdno, lupao po bubnjevima, pa je delovalo i malo komično. U svakom slučaju, masa je bila veoma nestrpljiva, pa su se svi radovali zavšetku njihovog nastupa.

Konačno, nakon malo duže pauze, na binu izlaze i zvezde večeri. Publika ih je dočekala pevajući stihove pesme Ne, ali i velikim aplauzima i ovacijama. Nastup su počeli pesmom Mi smo Ritam nereda. Odmah je počela i velika šutka ispred bine. Atmosferu tokom pesme Ne obeležila je svetlost baklji, a sala je bila toliko zadimljena u tim momentima, da se bina jedva videla. Posle nekoliko pesama, na binu je izašao i prvi gitarista benda, Barbun, s kojim su odsvirali pesmu San. Kada je istupio sa bine, na istu je ušao Robika iz benda Generacija bez budućnosti, s kojim su svirali pesme Gradska deca i Olovna jutra. Posle toga, kako je Boban najavio, svirali su samo hitove, pa smo čuli pesme Protiv svih, Sećanja, Nebo, Hiljade, kao i Heroj,  za vreme koje smo videli i najveću bakljadu ove večeri. Dima je sada bilo još više, tako da se PJ, kao ni njegovi bunjevi, uopšte nisu videli. Nastup su završili pesmom Put beznađa, koju je publika sa zadovoljstvom uz bend pevala. Posle velikih ovacija i poziva na bis, vratili su se na binu i odsvirali pesmu Riot. Zvanično, koncert su završili pesmom Deset godina.

dsc_6921
Ritam Nereda @ Fest, decembar, 2016.

Interesantno je da su momci i posle toliko godina još uvek u punoj snazi. Napravili su nestvarno dobar koncert i podigli atmosferu na najviši mogući nivo. Konstantno su su slali energiju publici, koja je istu rado prihvatala. Takođe je bilo i dosta emocija, jer kod svih nas postoji strah od onog što nas svakako očekuje, a to je njihova penzija. Ne želim da zvučim pogrešno, nije im ovo oproštajni koncert, ali ovakav jubilej je za svako poštovanje. U publici smo mogli da vidimo i generacije koje su ih slušale i na početku njihove karijere, ali i omladinu koja nije bila ni blizu rođenja kada su oni nastajali. Lepo je videti da Ritam nereda još uvek živi, a čvrsto verujem da će živeti još dosta dugo.

Gorak ukus ostavljaju predgrupe. Ne pamtim da je na nekom koncertu bila ovako kilava atmosfera za vreme predgrupa. Po mom mišljenju, tri predgrupe je previše. Iako su žanrovski različiti, pa je za svakoga bilo po nešto, i dalje je bilo razočaravajuće.  Naravno da je Ritam nereda nadomestio taj manjak pozitivne energije, ali predgrupe i služe da zagreju masu, što ovaj put nisu adekvatno učinile.